Nova Istra
254 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Željka LOVRENČIĆ ali i utjecaj televizije na suvremenoga čovjeka. U pjesmi Protiv televizije zaključuje: Svijet koji jest moj / i svijet koji nije moj / zajedno u toj sudbonosnoj kutiji / danima se bore na život i smrt (str. 53). Ciklus naslovljen Tjelovježba sastoji se od pet pjesama. U njemu se pjesnikinja bavi čovjekovom potragom za samim sobom, za ljubavlju... Posebno je zanimljiva i životna pjesma Tjelovježba u kojoj opisuje život suvremenih žena u vječnoj težnji za boljim izgledom. U ispovjednoj pjesmi Nas tri pjesnikinja također dotiče dio svoje sadašnjosti govoreći o prijateljicama i određenoj zgodi u restoranu. Ovdje se opet susrećemo s osnovnom tematikom zbirke – prolaznosti vremena. Ciklus naslovljen Posuđeno vrijeme ima pet pjesama posvećenih suprugu Slobo danu ( Glazba ) i onome što pjesnikinju čini sretnom i ispunjenom – jednome otoku (Hvaru), moru, brodovima, zimskome dobu, kiši. Ovdje prepoznajemo intimistič ku i ispovjednu liriku punu nostalgije, ali i unutarnjega spokoja. U pjesmi Trajanje vješto je i slikovito opisan mediteranski krajolik: Između dva otoka / lutaju valovi. / Sunce se slaže u izdužene / zlatne završetke / vidljivog (str. 70). Posljednjim ciklusom, Nebeske jabuke , obuhvaćeno je devet pjesama. U njima se simbolički spajaju dva svijeta – ovaj u kojemu (još) živimo i svijet u koji su, nadamo se, otišli naši dragi kojih više nema među nama. Pet pjesama Diana posvećuje prija teljima koji se nalaze na nepoznatu mjestu gdje „traže“ nebeske jabuke, a koji joj, ra zvidno je, nedostaju: Simi Mraoviću, Jozefini Dautbegović, Saši Meršinjaku, Anđel ku Novakoviću i Vladi Puljiću. U pjesme pune nježnosti i topline vješto je uklopila nekoliko stihova iz Mraovićevih, Novakovićevih i Meršinjakovih pjesama, čime one dobivaju nov, drukčiji, snažniji emotivni naboj. Među stihove s posvetom onima ko jih nema uvrštene su i pjesme Nebeske jabuke i Bicikl , naizgled čvrsto vezane uz život nu stvarnost ili pak konkretnu prošlost. Čini se kao da pjesnikinja ovako spaja dva svijeta u jedinstvenu cjelinu. Primjerice, u Nebeskim jabukama naglašava: Kupujem voće / redovno, / jabuke i naranče / u plavoj staklenoj zdjeli na balkonu / izgledaju lije- po / i odgovaraju ostaloj / mrtvoj prirodi koja je odraz sadašnjeg života i brige o zdrav- lju koju nam savjetuju prijatelji i nameću časopisi i Internet (str. 80). Gotovo realistički opis svih blagodati koje jabuka pruža čovjekovu zdravlju završava zaključkom kako ćemo jednom na čarobnom letećem tepihu jednostavno i veličanstveno otputovati (str. 81). Kamo? Pa, u drugi svijet gdje „ima“ nebeskih jabuka... Dirljiva je pjesma Bicikl koja govori o povratku u prošlost; pjesnikinja se prisjeća oca,„ostarjelog dječaka na Križnom putu“, i majke,„djevojke s otoka“, te početka jed ne ljubavi potaknute upravo biciklom. U ovome ciklusu, koji možda sadrži najsnažnije pjesme čitave zbirke, Diana Bu razer uspješno objedinjuje uspomene na davna vremena i sjećanja na mrtve prijatelje sa stvarnošću koju upravo živi.
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=