Nova Istra

253 Željka LOVRENČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mariti tugu rastanka (str. 10). Topla pjesma o uspomenama, zaboravu i prolaznosti jest Fotografija, ona najljepša , jer kod svake promjene životnog okruženja za sobom ostavljamo djelić svoga bića i neke uspomene: Ostavljam samo ono najvažnije. / Moji portreti, / kojima zadnjih godina / pokušavam biti nalik, / ponovno oživljeni, / skro- mno stoje u prvim redovima (str. 14). U ovome se ciklusu posebno ističu pjesme Sjena I , Sjena II i Sjena III te Molitva , u kojima do punog izražaja dolazi pjesnikinjina misaonost i bogatstvo unutarnjega svijeta. Premda rado rabi metaforiku i simbole, Diana Burazer ne piše „pompoznu“ poeziju; njezine su pjesme „jasne“, gotovo „matematički precizne“, ali i emotivne. To poglavito dokazuje drugim ciklusom naslovljenim Mali zapisi o velikim rije­ čima. Tu je obuhvaćeno jedanaest pjesama čija je tematika posvećena ljudskim osje­ ćajima i stanjima. Pjesme su: Oprost , Samoća , Depresija , Bolest , Nada , Misao , Tišina , Tuga , Mudrost , Patnja , Hrabrost ... Svi su ti osjećaji i stanja dio mozaika svačijega ži­ vota. Ovdje su opisani znalački i slikovito, uz bogatu metaforiku. U pjesmi Oprost pjesnikinja kaže: Naše prizemljene vojske / na poljani / svečano se postrojavaju / jed- na drugoj / nasuprot (str. 23). Da, vojske se postrojavaju, međusobno se bore, ali na kraju ipak pobjeđuje razum koji, prema Dianinoj tvrdnji, izjednačava pobjedu i predaju. Pročitavši pjesmu Samoća u kojoj autorica, između ostalog, piše: U početku smo / svakodnevno / vježbali rastanke, / prvo male / kratkotrajne / da nikoga ne za- boli (str. 24), zaključujemo da, usprkos svemu, moramo računati sa samoćom koja nam je vječna pratnja u životu te da se jednom ipak moramo suočiti i sami sa sobom. U pjesmi Depresija otkrivamo, pak, nježno sjećanje na neko prošlo, odavno nestalo sretno vrijeme, ono puno nježnosti i bujnih emocija. No, to je i pjesma o neminov­ noj prolaznosti svega, pa i života. A pjesma Bolest , iako dotiče temu od koje bismo najradije pobjegli, ali ne možemo, zapravo utvrđuje neminovnost, činjenicu. Čovje­ ka u životu prati nada, ponekad tuga i patnja, čitamo dalje u Dianinim stihovima; dobro je biti mudar, a s vremena na vrijeme i hrabar, promišlja autorica nastojeći u pjesmi Mudrost , uz reminiscencije iz školskih dana, odrediti granicu između hrabro­ sti, straha i mudrosti. Ciklus Restauriranje obuhvaća osam pjesama u kojima je pjesnikinja prije svega okrenuta sebi i unutarnjim previranjima, pitanju slobode ( Važno je zamahnuti ), raz­ mišljanju o životu, o vremenu koje na kraju sve odnosi. Primjerice, u pjesmi Vrijeme sve zaposjedne utvrđuje: Poput nestručnog kolekcionara / vrijeme / stalno nešto donosi / odlaže terete u naše dane / godine (str. 43). Da, vrijeme brzo odmiče, a mi smo, po­ put sjena, prisiljeni skloniti se u „tamnije kutove sobe“ kako mu ne bismo stajali na putu dok nemilosrdno briše sve, pa i naše postojanje. Ciklus Opasno vrijeme sadrži četiri pjesme u kojima se pjesnikinja bavi aktualnim temama i stvarima koje nas svakodnevno zaokupljaju: terorizam, mržnja, smrt, rat...,