Nova Istra

22 PATNJA Lana DERKAČ de. Sada sam ja ta koja vrti sjećanja i patnji ne uspijeva olako biti mučiteljicom. Po­ gotovo je neuspješna ako me misli nasmiju. Patnja je nešto što se ne može mistificirati, književno kodirati jer je jednostavna. Što je dublja, patnja je jednostavnija. No, njene posljedice, koje uključuju i ljudska ponašanja, mogu biti složene. Istinska patnja nije teatralna i afektirana. Ako patnja pomiče jezik ljudskoga protagonista, teško otvara usta i bira najjednostavniji leksik. No, njene prerade u tekst često su komplicirane. Odluka koju mora donijeti neki književni lik nerijetko nije jednostavna. Ako je potomak patnje i ravnodušnost, koju sam već navela, znači li to da patnja u jednome osjetljivu ljudskom biću, ako joj nitko dovoljno dugo ne stane na put, začne robota pa je spomenuta jedinka sada automatizirana? Je li taj jednosmjeran prelazak iz čovjeka u tehnološki napredno biće logična posljedica evolucije? Moj suprug, pak, tvrdi da ima kolegu koji je iz robota evoluirao u čovjeka. Katkada mu to i spomene u šali. A ja se pitam gasi li patnja u njemu, s vremenom sve manja, svoju elektroniku. No, pitanje je i u kojem od dvaju navedenih slučajeva imamo pravo govoriti kao o evoluciji ako ona označava razvoj u složeniji oblik života? Možemo li govoriti za čovjeka, od kojeg je patnja stvorila robota, da je napredovao? I je li utemeljeno vjero­ vati u to da je prelazak iz automatiziranog bića s tuđim sustavom mišljenja u jedinku koja uspostavlja vlastiti sustav logike, kretnji i osjećaja obrnut evoluciji? Spomenula bih još samo jednog potomka patnje! Nobelovu nagradu Boba Dyla­ na. Ovaj glazbenik i pisac izjavio je da iza svake lijepe stvari stoji neka vrsta patnje. S obzirom na to da je Povjerenstvo njegov opus ocijenilo toliko važnim da mu dodijeli prestižnu nagradu, patnja je najprije proizvela njegovo djelo, a potom, neizravno, i samu njegovu nagradu. Ili, ako je ipak riječ o dvama koljenima, ako je patnja začela tekst, a tekst nagradu, onda bismo mogli govoriti o krvnim vezama, tako da je pat­ nja Nobelovoj nagradi najmanje baka. Ali tko su joj onda preci? Ako su joj potomci oni koje je začela, proizvela, jasno je da joj kao pretke možemo odrediti one koji su začeli nju. Neki od predaka zasigur­ no su joj rat, potres, rak i druge bolesti, diktature, netolerancija, različitost... I skup njezinih predaka može se učiniti čudnim. U njega sam upisala bolest, a ona je i na popisu njenih potomaka. No, istina je da bolest izaziva patnju, a nastaje i kao nje­ na posljedica. Nekome bi mogla zasmetati različitost jer ona nosi pozitivne konotacije, a ovdje je među pojmovima koji uzrokuju bol. Točno je to da bez nje nema kreativnosti, ali što je društvo nesklonije demokraciji, ona izaziva više nedaća. Preci patnje jesu i manjak i višak. Ne pati se samo zbog manjka nekih osobina ili nečega izvanjskoga što nam nedostaje nego i zbog viška agresivnosti, zavisti, koro­ va, suše ili radijacije.