Nova Istra

140 PATNJA Sibila PETLEVSKI tuirana je sviješću, istodobno kao življeno tijelo ( Leib ) – kao ono „tijelo koje jesmo“ i koje osjeća iznutra, ali i kao fizičko tijelo ( Körper ) koje može biti percipirano izvana. Osjeti su stvarne sastavnice svijesti: ne mogu biti jasno razlučeni jedan od drugoga, ne izviru iz čistoga „ja“ i nikad ne preuzimaju cogito -oblik, odnosno nisu sami sebe svjesni. Prostorno su locirani negdje na razdaljini od„ja“ i te lokacije osjeta porazmje­ štene su u življenome tijelu. S druge strane, čisto„ja“ ne može biti locirano, ali sve što možemo osjetiti u odnosu na naše tijelo i na ono što ga okružuje dano je tako da se čini kako ne postoji razmak između osjeta i čistoga „ja“ kao„nulte točke orijentacije“. Stein ukazuje na razliku između prostora življenoga tijela ( Leib ), čija je nulta točka orijentacije „ja“, i vanjskoga prostora, čija je nulta točka življeno tijelo, da bi zaključila sljedeće: premda su osjeti locirani u življenom tijelu, vanjski podražaj ne može stu­ piti u kontakt s „ja“, nego samo s fizičkim tijelom ( Körper ). U trećemu poglavlju rada O problemu empatije , koje se bavi tvorbom psihofizičke individue, posebno je zanim­ ljiv odjeljak posvećen „tranziciji u strano“, gdje je „strana slika svijeta modifikacija naše vlastite slike svijeta“, pri čemu je empatijsko suosjećanje ( Einfühlung ) preduvjet mogućnosti konstituiranja naše osobnosti, a uspostava zbiljskoga vanjskog svije­ ta ostvaruje se intersubjektivnim iskustvom 4 . Ukratko, nameće se zaključak da je odabir fenomenološkoga filozofskog pristupa usmjerio Edith Stein prema njezinu budućem„poslanju“ kao duhovnome pozivu svjedočenja mogućnosti otjelovljava­ nja empatije. Tijelo mučenice – u kršćanskome smislu shvaćeno kao tijelo svetice – naknadno se može opisati kao oživotvorena empatija . Fikcionalno „ja“ raduje se poistovjećivanju i kad bismo ga umnožili i podigli na razinu zajednice, pokazalo bi se da fikcionalno uigravanje u kolektivni identitet predstavlja opasnost za svaki kolektiv. Na osobnoj razini (ali i na razini na kojoj se zajednica procjenjuje vaga­ njem etičkoga odabira pojedinca) „mi“ postaje predmetom empatijskoga uživlja­ vanja, ali – reći će Edith Stein – ne na temelju osjećaja jedinstva, nego iskustvom drugih. Takvo iskustvo Drugih (i konverzija na drugu vjeru kao odmjeravanje iskustva) dobiva kontrapunkt u odvažnoj mirnoći polaska na put stradanja, koji je ujedno i put svjedočenja pojedinca „za svoj narod“. 2. O patnji svjedočenja na primjeru Don Juana u ratu Veza između izvedbe, izvedbenih umjetnosti i kulturne izvedbe otvara prostor za raspravu o sociokulturnim utjecajima i psihopatologiji s rojem pridruženih „kul­ turno povezanih“ sindroma. Emički simptomski sklopovi (u smislu funkcionalnoga 4 Edith Stein,„On the Problem of Empathy“, u: The Collected Works of Edith Stein Sister Teresa Benedicta of the Cross, Discalced Carmelite , vol. 3, ICS Publications, Washington, 1989., str. 38.-88.