Nova Istra

139 Sibila PETLEVSKI PATNJA Ali što sad učiniti s građom izgovorenom na Pulskim danima eseja ? Budući da je u ovoj sredini (i ovome vremenu) Kazalište srama kao knjiga ostalo gotovo u potpuno­ sti nepročitano, iskoristit ću priliku koju mi daje žanr književnoga ogleda (i njegova otvorenost za autoreferencijalnost) i prenijeti na strateškome mjestu u kompoziciji ovoga teksta poveći ulomak koji govori o„preuzimanju inicijative“ publike u izvedbi javnoga smaknuća. S druge strane, ni odnos jedne „mučeničke smrti“ prema drugoj nije lagodan. Već iz pukog su-postavljanja Polikarpove i Edithine životne priče otva­ ra se više pitanja nego odgovora. Trebala bih jednom (drugom) prilikom pisati opširnije i ozbiljnije o kenozi Edith Stein kao o otjelovljenom samoispražnjenju , koje daje novu dimenziju tumačenju nje­ zina „preobraćenja“. Naime, moja je osnovna postavka da u njezinu slučaju to nije tek puki prelazak iz judaizma, u čijem se ozračju rodila, na kršćanstvo, u čijemu je ozrač­ ju umrla, nego da se može govoriti o Edithinoj kenozi kao konačnome obliku osloba­ đanja čistoga duha vjere od (pri)zemnih okova tumačenja obiju vjeroispovijesti. Ipak, za ovu prigodu navest ću samo nekoliko misli koje sam šire argumentirala u pogovo­ ru Izabranoj Jasminke Domaš. 2 Intelektualni životopis poznate filozofkinje u trenut­ ku kad je njen pepeo zasniježio dvorištem koncentracijskoga logora Auschwitz, po­ miješan s pepelom drugih žrtava nacističkoga progona Židova, počinje svjedočiti ko­ lektivnu snagu združenih anonimnih glasova. Kad Edith pred duhovnim sestrama, bosonogim karmelićankama, kao pred nijemim svjedokinjama kaže svojoj biološkoj sestri: „Hajdemo Rosa, idemo za naš narod“, tada je ona svjesna kako je poistovje­ ćena s drugim žrtvama i da kreće na put obezimenjenja , gdje će anonimnost njihova stradanja na kraju ipak svjedočiti na tribunalu povijesti uime jednoga čitavog naro­ da. Opis toga života ne može biti hagiografija jer život redovnice Terezije Benedikte od Križa, koju je 1998. godine Papa Ivan Pavao II. proglasio svetom, svjedočio je u doslovnom i metafizičkom smislu put preko praga doma jedne u dom druge vjero­ ispovijesti. Međutim, to ni u kojem slučaju ne može biti tradicionalan životopis sve­ tice, pogotovo ne „preobraćenice“, jer dinamika životnoga puta „Izabrane“ odražava profetsko-mistički odnos judaizma i kršćanstva. Kao što zamjećuje Joseph Redfield Palmisano u knjizi koja se bavi značenjem empatije za židovsko-kršćanski dijalog i poveznicama između filozofskih promišljanja Abrahama Joshue Heschela i Edith Stein – upravo „profetsko-mistički“ odnos između vjera pokazuje se vrlo važnim za suvremeni međureligijski dijalog 3 . Psihofizička jedinka, prema Edith Stein, konsti­ 2 Usp. Sibila Petlevski,„Nekoliko riječi o vaganju težine drugog u najdubljoj točki osobnog“, u: Jasminka Domaš, Izabrana. Život Edith Stein , Litteris – Židovska vjerska zajednica Bet Israel, Zagreb, 2017., str. 169-175. 3 Joseph Palmisano, Beyond the walls: Abraham Joshua Heschel and Edith Stein on the significance of empathy for Jewish-Christian dialogue , Oxford University Press, 2012., str. 3.