Nova Istra

13 Tomislav Marijan BILOSNIĆ PATNJA stanju, već o stanju uzvišenosti, sličnome nirvani, osobnome putu koji osvjetljava putove drugih, iako taj put ne pripada bilo kakvoj slici realnosti, pa čak ni onoj po­ vijesnoj. Posve je moguće, recimo, posumnjati u put Lao Cea, kao i u istinu o Isusu, Muhamedu ili Budi. Istinsku istinu o njima moguće je spoznati samo njihovom pat­ njom, primajući je na sebe. Spoznati sebe u sljedbeništvu onih koji nam postaju mje­ rila moguće je samo patnjom koja se ne može racionalno rastumačiti, niti se može rekonstruirati njezin razvojni put. Za patnju je sve nevrijedeće, osim onoga na što je usmjerena, iako je to u trenutcima njezina trajanja nedokazivo. Uostalom, patnja i ne postavlja pitanja dokazivosti, niti mari za njih; ona ne teži dosegu stvarne, već kozmičke realnosti, svjetlu u kojemu se ne vide stvari, već sama esencija, magično idealizirana slika koja je istodobno i čarobna apstrakcija. Neki mogu i posumnjati u to kako se ni iz čega pokušava stvoriti nešto trajno, ali to je zabluda samo zato što će velikane vidjeti običnim ljudima. „Sokrat je bio isti i kao obućar Simon i dr., ili kao i sofisti, Konfucije je bio jedan od lutajućih književnika i savjetodavalaca, Buda jedan od mnogih tadašnjih osnivača monaških redova. Isus je bio jedan od Židova koji su se predstavljali za Mesiju i bili pogubljeni.“ 14 Dakle, nije bitan njihov tjelesni izgled, njihova profesija, nikakav tipološki karakter, već njihova posebnost, izdvoje­ na osobitost, ono što zauvijek ostaje neshvatljivo racionalnoj kritici i tumačenju. Tr­ peći sami, Mojsije, Isus, Muhamed, Buda i Konfucije, bez obzira na njihov različit povijesni utjecaj i značenje, pokreću nove patnje kao istinski izvor spoznaje života i njegova smisla. Dok je patnja izabranih izazov zbilje jer im je dano pokazati put, ostali pate zbog fikcije drugih da su oni ti koji znaju i određuju put, a to su mahom bezdušni satrapi, diktatori, teroristi i kriminalci, kojima je patnja osobno nepoznat pojam jer je riječ o osobama pomračena uma. Za svoje ideje oni mučeništvu i patnji izlažu druge. Dok istinski patnici lebde u carstvu snova, duše ovih drugih poput santi leda počivaju na patosu, ekscentričnosti, iluzijama, fobijama, transu i sličnim stanjima, a koja su samo u dvadesetome stoljeću dovela do cijele enciklopedije zala, proizvodeći patnje Holo­ kausta, Gulaga, Križnih putova,„fojbi“ i jama svake paklene vrste. Dakle, duševna i tjelesna patnja nema ničega s duševnom i tjelesnom degeneracijom. Sama patnja koja dolazi od svjetlosti duha uzvišen je stadij boli, dok se izazivači ljudske patnje koriste boli za razaranje i duše i tijela, svake vrijednosti. Sveci pate, demoni ruše. Patnju koju su čovjeku dvadesetoga stoljeća nametnuli razni „izmi“, u trećemu ti­ sućljeću donosi globalni virtualni svijet, društvene mreže koje iz dana u dan posta­ ju mreže bodljikave žice s visokim naponom koja tijelo prepušta tzv. slobodi, a duše zatvara u plinske komore smrti. Konačno možemo i pobiti svoju tezu iz uvoda kako 14 Karl Jaspers, Sokrat, Buda, Konfucije, Isus , Zodijak, Beograd, 1980., str. 235.