Nova Istra

137 Sibila PETLEVSKI , Zagreb O IZVOĐENJU BOLA I SVJEDOČENJU PATNJE 1 „‘ Žao mi je što životinje pate, ali, s druge strane, djeca uživaju u takvim pred- stavama ’ , izjavio je prije dosta godina gradonačelnik našega grada u kojemu, još iz rimskih vremena, stoji arena za gladijatorske borbe... Kad je pulsko Društvo za zaštitu životinja prijavilo slučaj ‘Medrano’, već je prizor s lavom bio davno skinut s repertoara i zapravo je njihov prosvjed bio načelan stav protiv iskorištavanja životinja. U tome su smislu gradski oci Smirne u onim drevnim vremenima bili politički mudriji od suvremenih gradskih otaca: u vrijeme kad je Polikarp spaljen, zabranili su prizore s lavovima. Dakako, nije riječ o moralnom izboru koga prije zaštititi – čovjeka ili životinju – nego o dvoličnosti kojom se gradira patnja i određuje mjera njene prikazivosti u javnosti. Gradski oci Smirne nisu štitili ni lavove ni ljude, nego su normirali mjeru krvavog spektakla. U toj procjeni bilo je humanije osobno spaliti živo- ga čovjeka nego pustiti lavovima da ga rastrgaju. “ 1. Nekoliko uvodnih poteza krvlju Ovaj je tekst organiziran u nekoliko odjeljaka koje se može podvesti pod zajednič­ ki nazivnik izvedbenoga pristupa teoriji i praksi patnje. Na kraju teksta nalazi se poetska coda koja tematizira izvedbu Sokratove smrti. Uopće ne treba sumnjati u to da sam odabrala najširi mogući pristup pojmu„izvedba“, onaj koji nadilazi grani­ ce uvida u umjetničku izvedbu i napušta teatrološku analizu, odvažno se hvataju­ ći ukoštac s temom društvenog normiranja mjere spektakla i posljedicama koje ta 1 Istraživanje koje je podloga ovome radu sufinancirala je Hrvatska zaklada za znanost pro­ jektom broj IP-2014-09-6963.