Nova Istra

135 Mile PEŠORDA PATNJA televiziji u Sarajevu, koje je zbog njihova jezika hrvatskoga medijski etiketirao„pro­ ustašicama“, dvadesetak godina kasnije, pjesnik, sad i bosanski akademik, Abdulah S. – o tome se u Hrvatskoj šuti. Jesu li teško patile od zadane im rane? Jesu li druš­ tveno eliminirane, egzistencijalno ugrožene?! Takova, nezgodna pitanja nisu se po­ stavila Abdulahu S. prilikom njegova gostovanja u Matici hrvatskoj u Zagrebu i na­ stupa na Hrvatskoj televiziji u emisiji „Nedjeljom u 2“, u razgovoru s Aleksandrom S. „Prava pitanja, za pravdu i istinu, ovdje će vas glave stajati. Zar ne znate da je her­ cegovački pjesnik Mile S., kavanski i dojavnički bučno, po Sarajevu pozivao na hap­ šenje Mihovila K., autora pjesme Bez epiteta IV jer da tom pjesmom, podviknuo je svoju poruku za publiku, ‘ružno karakteriše ovu sredinu’“? – bojažljivo je zapitala, šapćući u uho Mihovilu K. nježna Gospođa M. – Jao! Kako ne bih znao! Da se pra­ vovjernim dokaže, taj je svoj kastorski poziv na hapšenje, sav crven u licu, i na moje uši izlajao. I to u zgradi slavne sarajevske Vijećnice.“, izusti Mihovil K., a Gospođe M. tiho nestade na Korzu, tiše nego što mu je prišla i marijanski ga zagrlila. Sami Mihovil P. nije stigao patiti nad sobom od supatnje i životne zauzetosti nad svojim jezikom, riječju milijunâ, nad jezikom zvonimirnim. Za svoju je supatnju bio nagrađen iz kruga karadžićevskoga ujesen 1992., kada su se Radovan Karadžić, krv­ nik Sarajeva, i njegovi izmjestili iz središta Grada na Pale te dali granatirati i zapa­ liti domMihovila K. Avdina nagazna mina doletjela je zrakom, s velikosrpskih topničkih položaja. S Jevrejskoga groblja, rekli su mu. Poslije Makove smrti, u studentskom listu Naši dani objavio je Mihovil K. članak „Igre oko Života “, otvorivši vrata istini o verbalnim ubojicama, onima koji su „ubr­ zali odlazak rahmetli Mehmedalije Maka Dizdara s ovoga svijeta“. Danas je jedan od Makovih ubojica, Marko V., postao medijski isturenim„bosanskim patriotom“, koji govorom mržnje (đilasovski „plemenite“) obasiplje sve one koji se ne uklapaju u njegov koncept mržnje, skida glave živim Makovima. Ako pri tome više ne plače, to ne znači da naša zemlja i svi dobri ljudi ne plaču nad njim i nad svima koji, poput krkana Markana, zlom uzvraćaju na dobro koje im zemlja Herceg-Bosna, i misna i posna, i dobri ljudi nesebično daju. „Ne ćemo dopustiti da Mak bude sâm“, tako su zaključili Vitomir L. i Mihovil K., što je bio jedan razlog više za stvaranje i objavljivanje Sarajevske deklaracije o hrvat- skom jeziku 28. siječnja 1971., objelodanjene pod naslovom Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu . Ova je solidarnost pomogla da barem malo bude oslabljena žestina karadžićevskih navala, ali nakon armijsko-jugokomunističkoga sijela u Karađorđevu, u prosincu iste godine, krenula je njihova nacibarbarogenijska osveta-posveta. Usu­ prot tomu nastao je i rastao nutarnji odpor i samosvjestan hod prema slobodi – ci­ jele Herceg-Bosne, misne i prkosne od sna, i cijele zemlje Hrvatske.