Nova Istra

133 Mile PEŠORDA PATNJA vima’, ima svoje kriterijume. U svakom slučaju, prisjetićemo se početaka. Bilo je to daleke, 1969. godine! Prve ‘Dučićeve večeri poezije’ jedva su održane, a prvi dobitnik Dučićeve nagrade, Radovan Karadžić nije imao priliku da nagradu primi, zbog, kako je potajno zuckano, velikosrpskog nacionalizma imputiranog iz onomadnog Sarajeva. Pročelnik republičke Kulturno-prosvjetne zajednice BiH, znano koji, za­ prepastio se pred činjenicom da su tri pripadnika srpskog naroda, kao članovi žiri- ja – Novica Petković, Marko Vešović i Radovan Vučković – dali četvrtom Srbinu Dučićevu nagradu za prvu njegovu zbirku pjesama Ludo koplje . I, eto, nagrada je odgođena, a narednih skoro tri decenije ova se manifestacija imenovala Trebinjskim večerima poezije. Nagrađivane su, naravno, prve pjesničke knjige i to je značilo pod­ sticaj stvaralaštvu, ali prvonagrađeni nikada više nije ni na dobačaj kamenom kročio u pjesničko carstvo Trebinja. Onda je taj prvonagrađeni stigao ‘na bijelom konju’ i obnovljene su Dučićeve večeri poezije koje, evo, uveliko traju i ne haju za svoju prošlost, već slave onog najvećeg među njima, Jovana Dučića.“*1 „Još jednu je nagradu dobio, sada od onoga poturice Begića, mamu im obojici nabijemo!“, graknuo je pripiti Nogaš Đogaš u kavani, osvrćući se na nagradu izda­ vačke kuće „Svjetlost“ Mihovilu K. za pjesničku knjigu Život vječni . Rašo Karadžić s odobravanjem se zacerekao, a trezveni profesor Kovač N., podrijetlom iz istočno­ hercegovačkoga zavičaja „krvavih Kovača“, staloženo je poručio:„Taj Mihovil K. moj je student. Ja vam kažem, pametan je i opasan je, smiriti ga treba.“ Student i pjesnik Isaak S., koji je slušao i dobro razumio razgovor i dogovor karadžićevske družine jer je sjedio nezamijećen u istoj kavani za susjednim stolom, priopćio je Mihovilu K. ono što je u kavani čuo.„Ne piše ti se dobro!“, rekao je. I započelo je njihovo izdovoljavanje, smirivanje obilježenoga protivnika. Glavne su novine, dnevnik Oslobođenje , i Televizija objavili vijest o dodjeli godiš­ nje nagrade izdavačke kuće „Svjetlost“ Mihovilu K. za knjigu Život vječni . Oslobođe- nje je donijelo i fotografiju sa svečanosti uručenja nagrada dobitnicima, na kojoj se vide laureati Nedžad Ibrišimović, Nedim Filipović, Branko Čučak, Mihovil K. i ini. Zatim su, vrlo brzo nakon toga događaja, sarajevske Večernje novine objavile pamflet, argumentum ad hominem , momka iz Karadžićeve čete , Marka V., navodni prikaz na­ građene knjige, a zapravo poziv na likvidaciju Mihovila K. jer da je on„mračno men­ talno jezgro“. Drugar Marka V., pripadnik neomladobosanskoga protudizdarovskoga kruga, Abdulah S., kavanski oraspoložen, tvrdio je da je njihov krkan Markan„Mor’o to napisat. Pis’o je i plak’o.“, eto tako je Avdo S. na uši Mihovila K.„rek’o“. I Mihovil K. samo što nije zaplakao od sućuti nad krkanom Markanom i njego­ vom navodnom suzom krvničkom, ne od boli nad samim sobom i Markanovom * R . Preradović, Na Dučićevom putu . Dostupno na: http://www.novipecat.com.