Nova Istra

130 PATNJA Mile PEŠORDA „Josefa K. mora da je netko oklevetao, jer je jednog jutra bio uhapšen, iako nije ni­ šta skrivio.“, tako započinje Kafkin Proces , a završni odjeljak romana glasi: – Ali na K-ov grkljan padoše ruke jednog gospodina, dok mu drugi zabi nož duboko u srce i dvaput ga okrenu. Očima koje su se gasile K. još vidje kako se gospoda, nagnuta mu nad licem, priljubiše obrazima jedan uz drugoga, promatrajući svršen čin.„Kao pas!“ reče K., i činilo se kao da je stid u njemu jači od smrti. – Oklevetan, nedužan, bez dokazivane ili dokazane krivnje optužen, od nepozna­ ta Sudca na smrt osuđen, zaklan, Josef K. završio je svoj život, u kojemu se ne govori o patnji, inače život od vrha do dna zatrpan patnjom, u kojemu Josef K. prolazi svoj križni put, ali nema Boga kojemu bi se obratio, katedrala je prazna, s tek ponekom Veronikom skritom u kutu, a tamo negdje iza sveudilj je neka Magdalena, odnosno Lena, koja nas spominje na „Muku tešku Gospodina Isukrsta Božjeg Sina“. U romanu svih romana, Procesu Franza Kafke, proročki je naviještena kleveta kao nad-sud, u službi novoga, totalitarističkoga poredka, u kojemu je poredak „Bog“, a pojedinac tek kukac, kojega se može zgaziti, bez ikakve odgovornosti. „Mihovila K. javno je oklevetao i diferencijacijski prokazao Crveni Povjerenik zvani Predrag M. i pozvao medijski vučji čopor i nepostojeći Sud da izvrše ritualnu smrtnu kaznu nad njim.“, tako počinje nedovršen roman o čovjeku naših dana i ovih prostora, dio života na priliku Kafkina Procesa i njegova junaka Josefa K. Nakon pamfletističkoga atentata Crvenoga Povjerenika i njime odaslanoga poziva da se to­ talno dokrajči njegova protivnika zato što ga je javno razkrinkao pred akademskom zajednicom u Parizu kao antidemokrata i protivnika hrvatske slobode, plaćena su gospoda medijski danonoćno linčovala Mihovila K., pedesetogodišnjaka, profesora i književnika, otca obitelji. Naručeno takozvano moralno umorstvo bilo je izvršeno, a bezimeni sudac zvani Bijeli Vrag, koji nikada nije vidio Božjega lica, pokazao je kr­ vave zube u televizijsku kameru, izcijedivši tek: „Ubili smo bijesnu lisicu. Crvenom Povjereniku dodijelite još koju bogatu nagradu!“ Neki brkati gospodin u odori za­ povijedi: „Sve te bijesne lisice zatrpajte u jazovke!“ Nad Mihovilom K. bio je izvršen atentat, savršeno razrađen zločin: u potresnom ozračju čudovišnoga islamističkoga talibanskoga atentata na Sjedinjene Američke Države od 11. rujna 2001. i rušenja dvaju nebodera Svjetskoga trgovačkog centra u New Yorku, pogibije nekoliko tisuća američkih građana, lažno je bio prokazan da je on taliban, kojega treba izvesti pred specijalni sud poput jugokomunističkih su­ dova koji su nakon 1945. sudili kolaboracionistima. Crveni Povjerenik nastupio je autoritativno, u povjerenoj mu ulozi krvnika u kojoj su sjedinjene uloga tužitelja, sudca i izvršitelja sudske presude. Žigosanoga Mihovila K., ako ikako preživi, sada je svatko nekažnjeno mogao, štoviše, bio je dužan mlatnuti lopatom po leđima, to­ ljagom po glavi.