Nova Istra

127 Daniel NAČINOVIĆ PATNJA Posvećenje patnje u tom smislu, pitanje o izgledima takve mogućnosti jedno je od najtežih u ljudskoj postojbini i dodiruje veliku enigmu svemirskoga metabolizma, stvaranja, raznolikih mijena i svrhovitosti uopće. U tom smislu i Mastersovi i likovi s ulice i kolodvora teško nalaze pomaka bez dimenzija transcendencije i uskrsnu­ ća tijela, prvenstveno kroz najveću plaću dignitetu materije koja postaje dionikom uskrnuća. U jednoj od sažetijih rasprava o toj temi, u članku„Kako rane i krize postaju bla­ goslov“ (v. Novi svijet , br. 4-5, Križevci, 2016.), talijanski ekonomist i teolog Luigino Bruni, kroz svjetlo kršćanskoga kristološkog pristupa, veli: „Uskrsli Krist je uskrsnuće njegova ranjena tijela. Novost toga uskrsnuća je i u njegovoj tjelesnosti. No uskrslo tijelo nije povratak na tijelo od četvrtka, uskrsnu­ će nije događaj koji poništava znakove bičevanja i Križnoga puta . Krist se pojavlju­ je sa svojim ranama. Svjetlo uskrsnuća nije odstranilo stigme Velikog petka. Svjetlo uskrsnuća nije slava antičkog junaka: njegova je slava ranjena, ponizna i slaba. Uskr­ sli koji se pojavljuju bez rana su duhovi, iluzije, snovi ili ideologije, stoga je njihovo svjetlo lažno.“ Likovi iz Antologije Spoon Rivera , što ih više razmičemo, poprimaju oblike plejade raznolikosti i sličnosti, ljudske veličine i ništavnosti, u koju nije teško ugraditi osob­ nu upitanost i izobilje antagonizama društvenih meandara što ih u kronikama, ela­ boracijama i fantaziji – od Mastersova rođenja do danas – pratimo i naslućujemo množinom naraštajâ. Spoon River Anthology narativni je pjesnički kompendij pita­ nja i natuknica iz skrovite ladice jednoga pravnika/pjesnika zagledanog u zagonet­ ku čovjeka i uopće postojanja. Ovdje se susreću američka pionirska uznositost, me­ lankolija Midwesta, njegov blues, patetika i ironija ponuđeni u biranim razmjerima, ponderirani sklad poetičnog ozračja i „u prolazu“ naracije. Priče s Brežuljka prate i danas iskonsku konstantu ljudske patnje upravo kao podsjetnici u vrvolju i zahuktalosti sačinjenoj od depresije i adrenalina, raspojasa­ nosti i jada. Pokojnici iz Spoon Rivera dolaze i odlaze kao sjenke u ogledalu ljudskosti nad kojim se i neskrivena ironija pretvara u tihu sućut s obrisima nade.