Nova Istra

126 PATNJA Daniel NAČINOVIĆ Majke Myrthe i Virgila Spearsa, Djece bistrih očiju i zdravih tijela – ( Ja sam rođena slijepa.) Najsretnija bijah od ženâ, kao supruga, majka i domaćica, brinući se o onima koje sam voljela, stvarajući od moga doma mjesto reda i izdašne gostoljubivosti jer sam obilazila i sobe i perivoj vođena instinktom sigurnim poput vida kao da sam oči nosila na vršcima prstiju – Slava Bogu na visini! (Prev. D. N.) Svete knjige upućuju na Božju providnost i ljudsko pouzdanje u Boga, neovisno o tome što se tajne trpljenja, mysterium iniquitatis uopće, ne daju dohvatiti jednostav­ nom silogistikom,„aparaturom“ koja je i sama podložna kvarnosti, nedosljednosti, nestanku. Na tom se planu, unutar moći rasuđivanja, čistom racionalnošću (gdje je i racionalnost objekt kvarnosti i inih boleština), ali i spoznajom čovjekove ekskluzi­ ve i njegove krhkosti, teško dovinuti do apsolutna gospodarenja fenomenom patnje. Zašto je na svijetu ima više negoli radosti; kako odalečiti i kako podnositi patnju? – ponavljamo, dakle, pitanja što nadilaze praktične kalkulacije, životnu logistiku, uzro­ ke i posljedice, teze i antiteze. Naposljetku, podcrtava se i upit je li moguće i kako ljudskoj patnji i boli stvorenoga dati smisao? Ovdje valja razlikovati konfliktnost u svakodnevnim razmiricama i sl. od bijede i nevolje što dolazi kao nepozvana kob; kao dio mijene promjenljivih stvari – vremena kao takvog – kada se tjelesnost razara trenjem i preoblikovanjem materije,„zamorom materijala“ ili, naprosto, svršenim činom i, naposljetku, u smrti. Dozivajući u sjeća­ nja žrvanj svakodnevna trvenja duha i tijela, Julian Scott iz Spoon Rivera poručuje: Prah je za puzanje, za let je nebo – zato, dušo, ako ti narastu krila, poleti prema suncu! (Prev. Z. Golob)