Nova Istra

125 Daniel NAČINOVIĆ PATNJA vjeka – Psalmist veli „malo manjeg od anđela“ – njegove težnje, zdvajanja i molitve. Uostalom, dovoljna je i jedna obična zubobolja koja relativizira ili drukčije postavlja mnoge „obične“ zapletaje u hodu i trku svakodnevice.„Nešto plemenito“ bi u svemu tome svakako bilo dobrohotno i korisno. Ako bismo pjesnike zapitali što bi to moglo biti, odgovori bi bili različiti. Horaci­ jev bi glasio:„Blažen je onaj koji daleko od javnih poslova volovima svojim ore očin­ ska polja...“ ( Beatus ille qui procul negotiis... ). Kronike življelja, međutim, ne uzimlju ni ovu tvrdnju kao postulat ili sigurnu maksimu i većma stoje nemoćne pred čeme­ rom ili jadom koji dolaze neovisno o izboru načina života. Bol se u Spoon Riveru često uprisutnjuje i kao „gorčina duha“ ( bitterness of spirit , v. Henry C. Calhoun), gdje se takvo stanje povezuje s neodredivom širinom svjetske – Weltschmerz – boli, čije i rane i krivnje nosi valjda svatko ponaosob. Znakovita je u tom smislu pjesma, tj. priča koju iznosi Nepoznati ( The Unknown ). On u sjećanje doziva obijesna i lakoumna mladića (sebe samoga iz minulih godina), koji je lutajući šumom pucao u sokola koji se bio skutrio na vrhu mrtvoga stabla. I pade sokol slo­ mljena krila, sve puštajući grlene krikove, do mladićevih stopala. Mladić je ponio ranjena sokola i u svojem ga domu zatvorio u krletku. Tu je sokol proboravio mnoge dane, ljutito grakćući na mladića dok bi mu ovaj donosio hranu... Naš, pak, „junak“ – sad u grobu bez spomena – svakoga dana obilazi Hadom u potrazi za sokolovom dušom, nudeći mu prijateljstvo, ali bremenit spomenom (i ptičjim i svojim) na pucanj, ranu i krletku. Nanesena rana i krletka prostrani su okvir za mnoge gorčine u pojedinačnim životima, kao i u društvenim sferama. Pri­ jekor se savjesti, grizodušje, zatomljuje „opravdanjima“; u Nepoznatoga to je bolna svojina koju želi razriješiti zagrobnom pomirbom i utjehom. Isprva možda shvaće­ na kao puka epizoda mladenačkog hira, slika se sa sokolom uprizoruje i kao mogući okvir cjeline Mastersove passer-by pronicljivosti u odnosu na zlo i njegove korijene, osobito u odnosu čovjeka prema prirodi. Utjeha Duha Tješitelja ( The Comforter ) i evanđeoska pentekostalna utjeha plame­ nih jezika ( consolation of tongues of flame / v. Aaron Hatfield) oblog su i lijek duhov­ nosti na ožiljcima i ranama tamo gdje se vrata otvaraju takvim mogućnostima. Ono­ me što se patnjom očituje kao blagoslov života, u jednostavnosti i smirenosti bića, daleko od svake gramzivosti i protagonizma. Evo kako se predstavlja Lois Spears: LOIS SPEARS Ovdje počiva tijelo Loise Spears, Rođene Lois Fluke, kćeri Willarda Flukea, Supruge Cyrusa Spearsa,