Nova Istra

124 PATNJA Daniel NAČINOVIĆ Harmon, dakle, opisuje stanje u koje je bio dognan; okolnosti inih poniženja, kada je pred zijevajućim prostacima deklamirao stranice stihova / daleko od mudrosti zlatnih godina ; ( Spouting to gaping yokels pages of verse, / Out of the lore of golden ye- ars )..., dok su mu ovi plaćali piće da „prodrmaju njegov umorni mozak“. Gdje se zapravo nalazio HarmonWhitney? Masters nastavlja njegovu ispovijest, dodaje Whitneyjev upit i gorku kadencu. Harmon je, slušamo ga, zagrizao u stu­ picu… Ulovljen u džungli gdjeno se mnogima izgubi trag. I još kad pomislim da se moja duša i nije mogla oduprijeti, Poput duše Byronove, putem pjesme ili nečim plemenitim Već se smotala u sebe kao izmučena zmija – Na taj me način sudi, o svijete! (Prev. D. N.) Da je Harmon Whitney posjedovao Byronove vještine i darove ili nešto slično, svakako plemenito (zacijelo izvan lukrativnih pobuda, nešto je u dosluhu s idealima), bi li mu bilo moguće izbjeći nevolje što ih u natuknicama spominje? UWhitneyevu„epitafu“ leži i jedno od sržnih mjesta Mastersova pristupa proble­ mu patnje. Cjelovita pokapališna panorama Spoon Rivera u etiološkoj je potrazi za korijenima i posljednjim uzrocima patnje koja izniče u promišljenim konstelacijama, ali dolazi i iznebuha, često nalazeći krivnju u nedjelima, licemjerju i koristoljublju drugih. Shvaćena upravo onako kao što je napisana, replika iz Sartreove drame Iza zatvorenih vrata –„Pakao to su drugi“ – i ovdje nalazi svojih uporišta. HarmonWhitney, međutim, pretpostavlja to da bi u svemu tome mogla pomoći neka Arhimedova poluga, pomak koji bi tu stvarnost svakodnevna trvenja mogao prebaciti na neki udaljeniji kolosijek. Ono„nešto plemenito“ svakako je u stanju du­ boko preobraziti stanje duha i dati mu hrabrosti u postojanosti, iako patnja ostaje patnjom, navlastito tamo gdje dolazi naprosto kao tegoban duševni nemir, kroz sve vrste bolesti, u smrti, kada nas napuštaju naši najmiliji.„Na taj me način sudi, o svi­ jete!“, vapaj je čovjeka koji se jednostavno nije mogao izvući iz mreže što je život sa­ pleće i nabacuje; Harmon je svjestan da ne posjeduje takvih mogućnosti kojima bi mogao odagnati i patnju i zbilju, pa i svakojake – možda – utvare oko sebe. Ni Harmon ni Masters zacijelo ne pomišljaju da bi se odnos prema patnji u smi­ slu brojnih kalvarija ljudske egzistencije mogao prebaciti izvan čovjekova subjekti­ viteta, kada su baš patnja, bol, nesreća ono što najdublje zadire u identifikaciju čo­