Nova Istra

121 Daniel NAČINOVIĆ PATNJA Osim Nepoznatoga ( The Unknown ), sva­ ka od 244 pjesme u Antologiji naslovljena je imenom i prezimenom protagonista sepul­ kralnih šapata i povika. Razne se neprav­ de nižu u posmrtnome tretmanu, gdje se nejednakost i hirovitost sudbine očituju u nizu modulacija, tako da cjelokupno štivo ima svoju reljefnost, dinamiku i, naravno, svoje „lajtmotive“. Gospođa Ollie McGee smatra da je sa­ mom smrću osvećena u odnosu na okrut­ noga muža, supružnika koga nešto grize u srcu i gura k njezinu grobu u koji je upa­ la žutih zuba i puna bora. Robert Fulton Tanner patentirao je klopku za miševe, ali ga je miš ugrizao dok je napravu izlagao u prodavaonici željezarije. Tanner tu razmi­ šlja o tome kako se čovjek ne može osvetiti monstruoznome životu. I on vidi mamac: bogatu ženu kojom se želi vjenčati... Kad upadne u klopku, avaj!, u kavez ulazi Život i promatra ga kao žrtvu koja gricka sir. A što će čovjek? Skače gore-dolje u kavezu, dok i samome Životu to ne dosadi – lamentira Tanner. Benjamin Pantier i njegova žena bijahu po sebi dobri, ali zli (!?) jedno prema dru­ gomu. To je ustvrdio mjesni ljekarnik Trainor, objašnjavajući to kako je muž bio ki­ sik, a žena vodik; sin im, pak, bijaše devastirajući plamen... Kako je umrla Minerva Jones, lokalna pjesnikinja? Ona ima svoju, a doktor Meyers svoju verziju. (Taj je postupak vidljiv i na drugim mjestima u knjizi.) No, čemu služi poznavanje zla u svijetu, pita se Seth Compton, koji je za dobrobit žiteljâ Spoon Rivera vodio posudbenu knjižnicu... Knjižnica je prodana na dražbi, a Seth više nikome ne stoji na putu svojim pogledima na dobro i zlo, istinu i laž. A evo što veli Robert Davison: Duhovno sam odebljao hraneći se dušama ljudi. Kad bih vidio snažnu dušu ranio bih njen ponos i progutao njenu snagu. Utvrda prijateljstva znala je moju vještinu, jer, ako je bilo moguće ukrasti prijatelja, Spoon River Anthology E. L. Mastersa