Nova Istra

118 PATNJA Daniel NAČINOVIĆ kojim se nije teško složiti: Tak malo dobroga / V živlenju tuj se najde, / I če je sunce čas, / Za oblak taki zajde ... Izbjegnuće ili oslobođenje od patnje glavnina je plemenitih i požrtvovnih nasto­ janja, navlastito onih bezbrojnih i anonimnih u hodu naraštajâ. Medijske, pak, po­ ruke (osobito u reklamama), izravno i kroz ine metaznakove, na prva mjesta prak­ tične svrhovitosti – što su odavno uočili i filozofi i novinski kolumnisti – stavljaju privid, posjedovanje i protagonizam. Pod trijumfalnim lukom banalnosti, patnje kao da nema ili je ne bi smjelo biti. Uz izravna suočenja s ljudskom boli i pri posjetima nekropolama, groblju, pokoj­ nima čovjek biva realniji u dodiru s pitanjima patnje i blaženstva. Možda i zato što se buka akropole ovdje ugrađuje u pijetet, molitvu, tišinu. Odavde nam, s posljed­ njega počivališta, dolazi i Spoon River Anthology ( Antologija Spoon Rivera ) – jedna od najneobičnijih knjiga poezije, djelo američkoga pisca i pripovjedača Edgara Leea Mastersa, prvi američki pjesnički bestseller . Nakon objavljivanja u nastavcima na stra­ nicama Reedy’s Mirrora , Antologija je u knjižnome bloku prvi put objavljena 1915. godine u New Yorku. Smatra se da je groblje knjižnoga Spoon Rivera, na koje nas pjesnik dovodi, doziv onoga u Lewistownu, gradiću u kojem je Edgar proveo dje­ čaštvo i mladost. Onuda i protječe Spoon River, koja je i dala naziv poetski zasno­ vanome mjestu i Antologiji . Poveznice, pak, sa znamenitom Palatinskom antologijom , kao uzor-štivom, dijelom su Mastersova čitateljskog oduševljenja; odgovor pobudi iz antičkoga i srednjovjekovnog areala u ostvarenju jedne novovjeke pjesničko-pri­ povjedne prozopopeje. Edgar Lee Masters rođen je 1868. u Garnettu (Kansas), a umro je u bolni­ ci Melrose Parka (Pennsylvania) 1950. godine. Dane djetinjstva provodio je u Pe­ tersburgu (Illinois) te u istoj državi, rekosmo, u Lewistownu. Obavljao je razne po­ slove; bio je pravnik u Chicagu. Autor je i drugih djela (biografskih portreta Lincol­ na, Twaina, Whitmana, knjiga pjesama, romanâ i dr.), ali je najpoznatiji po Antolo- giji Spoon Rivera . Antologiju obično nazivaju zbirkom epitafne poezije, monologâ što ih iz svojih grobova izriču pokojnici, iako bi takve epitafe teško bilo zamisliti jer ih za format grobnoga kamena ima poprilično dugačkih... No, nije to u umjetničkom činu bitno, kada je jasno da se čitava „mizanscena“ Spoon Rivera nalazi u sferi metaforičko-me­ tonimijskih pjesničkih kreacija. Upravo će patnja, kao čin dogođenoga, ali nipošto svršenoga zbivanja, biti poticajem u oblikovanju ove šarolike, ali konzistentne i uvi­ jek jednako zanimljive comédie humaine , ostvarene s pomoću prekogrobna zastora, tj. koprene odijeljenosti između onih što bijahu dišući pozemljari i onih što i sada jesu... sve uz dozu spoznaje onih konvencija bez kojih umjetnost ne bi bila umjet­ nost. Mastersovi, naime, likovi, pokojnici čije priče čitamo/slušamo, nisu posvema