Nova Istra
113 Naida MUJKIĆ PATNJA jezik u njegovoj estetskoj funkciji, onda je jedan od načina za moguću reprezentaciju patnje upravo poezija. Kako se čovjek u dvadesetom stoljeću udaljavao od religijske vizije svijeta, tako su se predodžbe o patnji potiskivale i marginalizirale. Za razliku od modernih pjesnika, koje Matoš naziva pjesnicima nervoze, romantičari pate od hipertrofije imaginacije i osjetljivosti, zbog koje stradaju od stvarnosti 15 . Patnja se vezuje uz zlo i njeni se uzroci traže u zlu, ali ono nije uzrok patnje, već je sama pat nja zlo. Da bi se pomirili s patnjama u svijetu, ljudi opravdavaju zlo na različite nači ne. Iz Božje perspektive, patnja je „dobra“, ali je suštinski nespojiva s Bogom. Prema tome, ili je Bog nemoćan i/ili zao ili patnja uopće ne postoji – ona je stoga iluzija i u tekstualnom smislu samo konstrukt. Ontološki, patnja postoji zbog nesavršenosti u svijetu, što u stihovima evocira Neruda: Da bi me mogla čuti Riječi su mi Ponekad tanahne Poput tragova galaebova na žalu. Ogrlica, pijani praporac Za tvoje ruke nježne poput grožđa. Gledam te svoje daleke riječi. Iako moje, one su ponajviše tvoje. Poput bršljana penju se u moju drevnu bol. 16 Patnja se postovjećuje sa zlom i pitanje je zašto dolazi do toga da se ova dva iskustva, koja se bitno razlikuju, dovode u međusobnu vezu? Je li to, prije svega, zbog ograničenih mogućnosti jezika? Vjerojatno jest. Iz zla nastaje zlodjelo i pat nja. Ricœur kaže: „ako čovjek uzrokuje patnju drugog čovjeka, ta patnja proizlazi iz određene vrste djelovanja; zloba, nasilje, to su uzroci patnje. Osim toga, patnja je, kao što pokazuje glagol patiti se, osnovano rezultat – kako barem ljudi vjeruju – djelovanja.“ 17 Jedino mjesto gdje patnja ne postoji jest mit, prvenstveno zbog toga što u mitu dobro i zlo nisu razlučeni jedno od drugoga. Uzrok svega u mitu nalazi se izvan i dobra i zla, primoravajući nas da stalno razmišljamo o porijeklu. No, u zapadnoj 15 Otuda Weltschmerz , sauadade ili fado . 16 Pablo Neruda, Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnikova , Euroknjiga, Zagreb 2004., str. 29. 17 Paul Ricœur,„Le scandale du mal“, Esprit , br. 140/141 (7/8), 1988., str. 57.-63.
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=