Nova Istra

112 PATNJA Naida MUJKIĆ gdje je gospodarenje – tu je i patos 9 . Tako je cijelom ljudskom rodu dosuđeno „pa­ titi“ za, prije svega, nekim eshatološkim stanjem nenasilja. Ne funkcionira li stoga patnja kao i svaki drugi jezik, koji se može naučiti, kojim se može manipulirati i koji se u tom smislu može iskoristiti na mnogo načina? Pjesnici to najbolje znaju. Riječi i fonemi ne iščezavaju čim nam posluže, nigdje se ne vraćaju kao slovne matrice da bi pričekale novu upotrebu. Svaki neuzvraćen pojam, fonem ili riječ ostaju i kao ta­ kvi 10 akumuliraju se kao potisnuto te nas ometaju apstraktnošću mrtvog jezika 11 , na što nas u svojoj poeziji vrlo često upućuje i Anne Sexton: S riječima i jajima treba rukovati oprezno Kad se jednom razbiju, nemoguće ih je popraviti . 12 Poezija, s jedne strane, može djelovati kao talisman, a s druge ona na određeni način i devastira svoj objekt katarzom. Je li patnja danas promijenila svoju prirodu? U filozofiji patnje utemeljene su sve svjetske religije, tj. čovjek mora patiti ili pati na ovom svijetu da bi uživao u vječnosti. Prema tome, patnja je neophodna za ovaj svi­ jet. Ako je tako, onda patnja 13 sudjeluje u stvaranju naše stvarnosti. Patnju je moguće označiti i kao mitološku ostavštinu prošlosti. Poezijom vidimo (doživljavamo) pre­ dodžbu patnje, ali ta je patnja u poeziji, a onda i u stvarnosti, estetizirana. Premda nam često danas djeluje anakrono, ona to nije jer smo ranije rekli kako je kategorija patnje utemeljena u stvarnosti: Što je tako stvarno kao plač djeteta? Krik kunića može biti pomamniji Ali on nema dušu . 14 Dok god ljudi pate, promatraju patnju ili izazivaju patnju drugoga, ona postoji. Ne postoji jezik kojim je možemo obuhvatiti. Budući da je poezija (između ostalog i) 9 Patos (grč. pàthos – trpljenje, doživljaj, patnja) označava upotrebu riječi i pojmova uz svečaniji i ozbiljniji način priopćavanja. Osim toga, predstavlja i glavni element tragedije prema kojem dolazi do katarze i, prema Aristotelu, jedna je od triju vještina uvjeravanja, gdje se uvjeravanje temelji na emocijama slušateljâ, odnosno na poticanju publike da se poistovjeti s autorom. 10 Proizvedeni, a simbolički nerazoreni pojmovi, fonemi ili riječi. 11 Jean Baudrillard, Simbolička razmena i smrt , Dečje novine, Gornji Milanovac, 1991. 12 Anne Sexton, Izabrane pjesme , Diwan , br. 37-38, Gradačac, 2014., str. 100. 13 Poput ideologije, na primjer. 14 Sylvia Plath, Pjesme , nav. dj., str. 120.