Nova Istra

8 U SJEĆANJE BRANIMIR BOŠNJAK (1943. – 2016.) FRULA ZA ZABORAV Činilo mi se radosnim pjevati o ljubavi, no posudio sam glas i morao sam ga vratiti. Kakav glas, kakve su to orgulje bile! Ljepota pisama upravo i jest u tome: dotiču i mame vas, a ostaje sve na glasu iz daljine. Nepismeni su slijepi, stoga hodaju svijetom otvorenih očiju. A kako mi koji posuđujemo pera da bismo potom pravili brodove od pisama? Neka putuje ovo uništeno glazbalo Panonskim morem, morem od neki dan, morem koje se dopisuje sa mnom. Neka putuje nekoj tebi koja biraš vrijeme dovoljo sigurno za čitanje. Slova. Kao što reče pijani ribar: Glazbalo od svirača vrijedi više. Možda ću pisati o tom vremenu, možda svirati na kakvoj fruli s poznatim rupama. Hoću li pogoditi napjev tog pisma? Dragi kolega, prijatelju, suradniče, ostaješ u trajnom, toplom i lijepom sjećanju. Počivao u miru. Tvoji Istrani