Nova Istra

345 Dorijan RIGO KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI očuvanih ugovora o najmu, prodaji i popravcima mlinova, no u XVIII. stoljeću važ- nost raste još više jer Loredani počinju uzgajati rižu, poljodjelsku kulturu koja se tada prvi put pojavljuje u Istri. Idejom o rižinim poljima i njezinom realizacijom rukovodilo se izravno iz Venecije preko dvojice posrednika od 1789. do 1790. Pro- jekt je započet u listopadu 1789., kada je Kopranin Francesco Gallo dovršio nacrt za izgradnju rižinih polja koja će se prostirati od mlina Novi na Raši do granice sa Sutivancem. U rujnu sljedeće godine iz Venecije je zaprimljeno 30 vreća sjemenske riže, šest motika, dvije košare za sjetvu i zapovijed barbanskom ekonomu da isplati 60 lira Kopraninu Gallu te mjesečnu plaću od 50 lira svakom radniku. Koncem 1790. iz Venecije dolazi zapovijed da se od prvih triju sjetvi u Veneciju pošalje po 20 stara riže i uputa neka se 1/4 uroda spremi za sjeme dogodine. Drugi dio poglavlja govori o prijeporima dviju država na spornoj granici, a o njima prikupljeni podatci iz fonda su „Provveditori sopraintendenti alla camera dei confini“ u Državnom arhivu u Veneciji. Profesor Bertoša donosi dva dokumenta koji svjedoče o ophodnjama granice na području Barbanštine, koje su obavljali predstavnici mletačke i austrijske vlasti kako bi se utvrdila točna međa i spriječile daljnje prepirke lokalnog stanovniš- tva. Godine 1788. predstavnik Austrije Leopold von Lieber i predstavnik Venecije Carlo Petroni dobili su zemljovide i zadatak proći granicu na potezu Plomin – Br- seč – Novaki – Grimalda te odrediti točan položaj granice na tome prostoru zbog dviju svađa lokalnih seljaka (prva 1779. i druga 1784.). Najproblematičnije područ- je bilo je između austrijskog Sutivanca i mletačkog Svetog Martina, gdje su izbijale najžešće svađe jer je propisana granica bila rijeka Raša, čije se korito pomaknulo. Spor je zaključen u korist Venecije koncem rujna i odlučeno je da će se postaviti međa na graničnoj točki; s mletačke strane međe pisat će „V/1788“, a s austrijske „A/1788“. Tako je službeno okončan ovaj problem, no iz sljedećeg izvješća saznaje- mo da tu nije bio kraj problemima na lokalnoj razini jer su se Barbanci žalili kako je netko ukrao oznaku međe i novi grb Republike, pa su bili prisiljeni sporne predmete dati ponovno isklesati o svojemu trošku. Lokalni sukobi oko granice riješit će se tek 1797. propašću Mletačke Republike i stupanjem Istre najprije pod austrijsku, pa francusku, a zatim opet pod austrijsku upravu. Zaključujemo da je knjiga prof. dr. sc. Slavena Bertoše djelo čija je svestranost zadivljujuća. Autor nije o prostoru koji poznaje pisao na temelju nekih izvora, već je uložio dugotrajan trud u terenski rad. Primjerice, opisao je izgled i položaj svake špilje, kapelice, crkvice i mjesta te je priložio fotografije za svaku od njih. S povije- sne strane, ovo nije djelo koje govori o povijesti u klasičnom smislu riječi jer knjiga vrvi podatcima koje većina autora potpuno zanemaruje, a to su podatci o običnom čovjeku. Autor pruža uvid u mentalitet, svakodnevicu i probleme prosječnog sta- novnika gospoštije, a u nekoliko navrata možemo uočiti odnos feudalnih gospodara