Nova Istra

342 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Dorijan RIGO ković, kanonik te crkve, čime mu je autor iskazao poštovanje. Zadnji dio poglavlja bavi se imovinom svećenika Petra Družića koja je popisana pri njegovu imenovanju za podđakona. Ovaj je izvor posebno zanimljiv jer prikazuje velikodušnost lokalnog stanovništva: taj je popis zapravo popis imovine koju su Družiću darovali obični lju- di kako bi on postao podđakon (jer je, po propisima, morao moći sam sebe doživot- no uzdržavati, za što nije imao mogućnosti). To je notarski dokument u kojemu je imenovana skupina ljudi došla pred notara i odrekla se dijelova nepokretne imovine u korist Družića, koji im je zahvalio i obvezao se moliti za njihov bolji položaj u raju. Bile su donirane zemljišne površine, oranice i pašnjaci te vinogradi. Sedmo poglavlje sadrži podatke o inventaru stare crkve Svetoga Nikole koji je sa- stavljen 1640. Profesor Bertoša navodi kako je inventar dao sastaviti puljski biskup mons. Giulio Saraceno. Bio je to prijepis staroga inventara u koji su samo nadopi- sani predmeti koji se nalaze u tadašnjoj crkvi, a nisu bili na starom popisu, tako da se slobodno može reći kako je novi inventar zapravo ažurirani stari. U inventaru je imenovan svaki predmet i opisan njegov izgled, a posebnu pozornost privlači ne- mala količina srebrnih i pozlaćenih predmeta, koja dokazuje da je barbanska župa financijski bila dobrostojeća. Od zabilježene literature, pozornost privlače „četiri ve- lika sveska na ilirskom jeziku napisana na pergameni“. Osmo poglavlje tematizira investicije i gospodarske aktivnosti Loredanâ na po- dručju Piska. Naime, početkom XVII. stoljeća javlja se zamisao o izgradnji solnih polja. Tko je začetnik ideje nije poznato, ali iz izvora prvi put za nju čujemo od Lunarda Loredana. S obzirom na to da je planirana izgradnja malene solane (uku- pno dvanaest polja), jasno se može zaključiti da je bila riječ o investiciji sa svrhom dodatnih prihoda, a ne o pokušaju stvaranja monopola jer se kapacitetima piščan- ska solana nije mogla usporediti s onima Pirana ili Milja. Prva vijest o ostvarenju projekta dolazi iz 1611., iz ureda barbanske kancelarije u obliku ugovora između kancelara Francesca Zonche, solara Lorenza Giustija i Lunarda Loredana. U ugo- voru jasno stoji da će Giusti za dvjesto dukata izgraditi dvanaest solnih polja, što je i učinio do konca iste ili početkom sljedeće godine, a što se može sa sigurnošću reći jer je zabilježeno kako je u proljeće 1612. barbanski ekonom poslao jednoga čovjeka u Kopar da dovede stručnjaka kako bi se pregledala solana i ocijenila njezina kva- liteta. No, oko novoizgrađene su solane Loredani imali mnogo problema: izvješće inspekcije ukazuje na činjenicu da je solana potpuno neprikladna za rad. Zbog loše konstrukcije polja su se napunila blatom i postala beskorisna, a na to je Loredan okupio stručno povjerenstvo koje je analiziralo probleme, navelo nedostatke i sasta- vilo popis rješenja za svaki od njih. Kako bi nadoknadili gubitke, Loredani su tvorcu solane istu dali u zakup, uz obvezu popravljanja, što je on učinio tek sljedeće godine, pod prijetnjom pravne sankcije, te se tako nakon napornih godinu dana otezanja