Nova Istra

341 Dorijan RIGO KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI dvama zanimljivim izvorima koji nisu crkveni, ali se odnose na Crkvu. Prvi je odluka o iznosu plaće svirača orgulja koju je 1773. izdala gospodarica gospoštije Cattarina Loredan Mocenigo. Tom je odlukom gospođa Cattarina prebacila teret plaćanja sa svojih ljudi na crkvu. Drugi je izvor popis barbanskih i rakljanskih bratovština i nji- hove imovine iz 1741. Potonji je važan jer daje točan uvid u financije barbanskih bra- tovština koje, po svemu sudeći, nisu bile zanemarive. Drugi dio poglavlja posvećen je crkvama, grobljima i putovima gospoštije. Prvi spomenuti podatak ove cjeline jest združena investicija trinaest bratovština barbanskoga kaptola, koje su 1701. skupile sredstva i podignule novu crkvu Svetoga Nikole na mjestu stare romaničke koja je za tu svrhu potpuno srušena. Osim što nema konkretnih tragova stare crkve, da je ona za vrijeme radova u potpunosti porušena dokazuje i dokument koji je izdala Puljska biskupija, u kojemu je navedeno da je nova župna crkva a fundamentis erecta . Nova župna crkva postala je bitno crkveno središte toga prostora i Barbanu dala veću važnost jer je 1755. puljski biskup Giovanni Andrea Balbi barbanskom župni- ku dodijelio trajni naslov arhiprezbitera, a njegov nasljednik, biskup Ivan Dominik Juras, barbanskoj je župnoj crkvi 1791. dodijelio naslov znamenite zborne crkve ( in- signis collegiata ). U sljedećemu dijelu teksta profesor Bertoša nabraja preostale crkve te župe, datira ih, opisuje interijer i eksterijer, navodi svece kojima je posvećen koji oltar i iznosi kratak životopis svakog navedenog sveca. Od navedenih crkava, poseb- no valja izdvojiti onu Svetoga Dionizija koja je bila na posebnom položaju: nalazila se točno između Barbanštine, Rakljanštine i Mutvoranštine, zbog čega je postala mjesto sajmišta na kojemu su se okupljali seljaci tih krajeva i trgovali. Čak je poznat podatak da su Mutvoranci robu izlagali pred ulazom crkve, a barbanski i rakljanski seljaci izlagali su iza apside. Slijedi dio o barbanskome groblju za koje na temelju bi- skupskoga dekreta iz 1752. sa sigurnošću možemo reći da je tada bilo jedino groblje u Barbanu i njegovoj okolici. Iz dekreta saznajemo da je postojeće barbansko groblje postalo premaleno i da je hitno trebalo izgraditi novo. O istome je problemu dvije godine ranije (1750.) pisao i gospodar Loredan. Poduzeti su potrebni koraci i 1767. Barban je dobio novo groblje, ono Svetog Sabe u Škitači, koje je i danas u upotrebi. Gospoštija je bila podijeljena na tri kapelanije podređene barbanskoj matičnoj crkvi Svetoga Nikole, u kojoj je bio i matični ured. Osim podjele na kapelanije, gospoštija je zbog svojeg opasnog pograničnog položaja bila podijeljena i na cette , tj. na čete kojih je ukupno bilo četiri, od čega su tri činili čitavi nizovi naselja koje autor točno imenuje, dok je četvrtu četu, onu barbansku, činio sam Barban. Sljedeće, šesto poglavlje govori o prošlosti župne crkve Svetoga Nikole u Barba- nu. Autor se za dočaravanje izgleda i povijesti stare crkve koristio zapisima puljskih biskupa i ugovorom o obnovi orgulja iz 1675. Nakon toga jedan je dio posvećen rodoslovlju obitelji Stanković, koje je u XIX. stoljeću sastavio znameniti Petar Stan-