Nova Istra

340 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Dorijan RIGO Domenico Coppe, a on sadrži popis ljudi, stoke i gospodarskih objekata. Zanimlji- vo je kako je Coppe ljude podijelio na tri osnovne kategorije: muške stanovnike koji se dijele na tri dobne skupine (0 – 14, 14 – 60 te 60 i više godina), zatim slijedi popis po zanimanjima i popis duhovnih ličnosti, tj. klerika. Slijede podatci o imovinskom i pravnom ustrojstvu iz 1797. Budući da je gospoštija pravno imala status feuda, to znači da su Loredani imali velik stupanj samouprave i velike ovlasti, a to su: porezne, vojne, sudske, političke i upravne. Poznato je da su Loredani 1797. imali oko 2.000 podanika, odnosno 458 obitelji s 1.800 volova, 8.000 ovaca i 140 konja. Glavni izvor prihoda bila im je desetina žitarica, vina, janjaca i porezi koji nisu donosili velik prihod jer su bili razmjerno maleni kako ne bi opteretili podanike. Zabilježeno je da su Loredani imali dvadesetoricu službenika javne vlasti, trinaestoricu sudskih pomoćnika, po jednog sudskog i političkog povjerenika, kancelara, upravitelja, cr- kvenog ekonoma, fontikara, redarstvenika, nadzornika bratovština, dočasnika, stje- gonošu, kaplara i 86 vojnika. Što se spomenutog fontika tiče, autor iznosi podatak da je on imao kapacitet od 150 stara žita, za koje je poznato da se prodavalo po potrebi. Poznato je da je ukupan kapital zajednice iznosio 6.000 florena, a svaki star žita vrijedio je 10 solda. Bratovštine su donosile profit od 7.200 florena i imale su rashode od 5.534 florena. Četvrto poglavlje posvećeno je povijesnoj antroponomiji i toponimiji s početka XIX. stoljeća. Nakon pada Mletačke Republike i odlaska francuske vojske s ovih prostora, Barbanština dolazi pod austrijsku upravu (1814.). Austrija je donijela te- ritorijalnu podjelu na kotareve, pa je tako Barban dodijeljen novom Vodnjanskom kotaru, a na temelju dokumenata nastalih između 1814. i 1821. saznajemo da se taj kotar sastojao od 51 sela i zaselka, od čega su čak 32 navedena pripadala Barban- sko-rakljanskoj gospoštiji. Popis tih mjesta bitan je jer se u njemu spominje mnogo novonastalih naselja čija su imena uglavnom povezana s antroponimima (po najče- šćem prezimenu ili osnivaču naselja), a zanimljiva je i toponimija. Premda je većina antroponima slavenska, zabilježeni su talijanskom grafijom. Poglavlje završava veli- kim popisom mjesnih toponima i antroponima koji se prostiru na više stranica, što opet pokazuje temeljitost istraživanja ovoga povjesničara. Peto je poglavlje autor posvetio crkvenoj povijesti Barbana i Raklja. Važan izvor i za ovo poglavlje dolazi iz Batelove baštine, a naslovljen je „Barban: crkva i svećenici 1546.-1827.“ Uz to, navedeno je još dokumenata iz Batelove baštine, a to su: popis kanonika od 1325. do 1887. i dokument koji svjedoči o trajnim obvezama kaptola župne crkve Svetoga Nikole u Barbanu iz 1738. U potonjem se izvoru nalazi i po- pis kapelica na Barbanštini te raspored misa (jednom mjesečno) za svaku od njih. Slijedi popis svih kapelana župe Barban (koja se tada sastojala od triju kapelanija – Majke Božje od Zdravlja, Šajini i Prnjani) od 1750. pa nadalje. Autor se poslužio još