Nova Istra

339 Dorijan RIGO KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI protuosmanski ratnici i ostale zanimljivosti iz života. Drugo poglavlje naslovljeno je„Kratki povijesni pregled uz osvrt na historiografi- ju“. Navodi se kako je Barban osnovan u VIII. stoljeću za vrijeme bizantske uprave, no njegov razvoj započeo je u IX. st. za vrijeme franačke uprave. Kasnije će, raspa- dom Franačke, taj prostor naslijediti Sveto Rimsko Carstvo, pod kojim će mjesto i kraj ostati do 1209., kada Barban preuzima Akvilejski patrijarhat. Godine 1330. dobit će ga Pazinska knežija i time će se Barban naći u neugodnoj poziciji, okružen gradovima odanima Veneciji, zbog čega će biti meta mnogih napada i pljački do 1516., kada će popustiti pritisku i predati se Mlečanima. Venecija nije pokazala zanimanje za upravljanje Barbanom, pa ga je spojila u jednu cjelinu s nešto ranije ku- pljenimRakljem i stavila na javnu dražbu 1535. Novoutemeljenu Barbansku gospo- štiju na toj su dražbi kupili Loredani kao feudalni posjed. Izvori govore da su žitelji gospoštije imali oveće slobode, unatoč činjenici da su živjeli na feudalnom posjedu. Jedine obveze bile su im sudska odgovornost, prvenstveno Loredanima, i plaćanje godišnje desetine. Važan je podatak da je upravni jezik bio talijanski, ali s obzirom na to da je žiteljstvo većinom hrvatsko, javne obavijesti i proglasi pisali su se i iznosili na hrvatskome jeziku, a postojao je i propis da kancelarov pomoćnik mora pozna- vati hrvatski jezik. Slijedi kratak pregled historiografije o Barbanu i Barbanštini, gdje se navodi čitav niz poznatih stručnjaka koji su proučavali navedeni prostor. Prva istraživanja provedena su još u XVII. stoljeću (Giacomo Filippo Tomasini i Prospero Petronio) i ona su među najvažnijima jer govore o njima suvremenoj Bar- banštini, zahvaljujući čemu smo danas dobro upućeni u ondašnji izgled toga kraja i u svakodnevicu njegovih stanovnika. Daleko najznačajniji izvori, iz kojih je i autor knjige prikupio mnogo bitnih podataka, jesu dokumenti iz pisane ostavštine Josipa Antuna Batela, samoukoga barbanskog povjesničara koji je živio i djelovao u XIX. stoljeću. Batelova baština važna je zbog toga što je napravio prijepise starijih izvora i dokumenata, od kojih većina danas nije sačuvana, pa su ti prijepisi često jedini izvo- ri za proučavanje određenih tema s toga prostora. Ne smijemo izostaviti Batelova poznanika, preporoditelja Luku Kirca, koji je za vrijeme fašizma njegovu ostavštinu prebacio u Zagreb i tako ovo povijesno blago spasio od marginaliziranja i zatvaranja u mračnu ladicu nekog velikog arhiva u Italiji. Treće poglavlje sadrži teritorijalne, demografske i gospodarske podatke o gospo- štiji u drugoj polovini XVIII. stoljeća. Prvi dio posvećen je brojčanom stanju stoke; autor navodi točan popis stoke na području gospoštije na temelju popisa koji je nastao 1769. Poznati su podatci koliko je koje mjesto u gospoštiji imalo volova, ovaca, konja, krava i telaca. Jedino mjesto u gospoštiji za koje nemamo podatak iz toga doba jest Rakalj. Autor zatim navodi statističke podatke iz 1780. i daje uvid u sastavljeni popis žitelja gospoštije. Poznato je da je popis sastavio barbanski kapetan