Nova Istra

336 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Slaven BERTOŠA Pagu. Opisuje se izgled građevine i njezina unutrašnjost (oltari, umjetničke slike i natpisi, ali bez prijevoda s latinskoga jezika). Ukratko se spominje crkva gradskog zaštitnika sv. Jurja, benediktinska crkva Navještenja Marijina, zvonik zborne crkve i nekadašnja crkva sv. Petra na Prosiki. Bilježi se broj paških župa i kapelanija te podatci o Novalji i solanama. Szabov je rukopis pisan latinicom. Premda su „Zakon o nazivu i podeli Kraljevi- ne na upravna područja“ iz 1929., a od 30-ih godina i novi, modificirani Ustav odre- đivali da se službeni jezik zove „srpsko-hrvatsko-slovenački“, Szabo se toga nije pri- državao i uglavnom je pisao hrvatskim književnim jezikom, s podosta riječi iz XIX. Stoljeća, koje danas neobično zvuče ili su zaboravljene, ali odražavaju sve bogatstvo hrvatskoga jezika. Iz srpskoga je jezika rabio poneke izraze iz korištene literature (objavljene tih godina), a koji nisu svojstveni hrvatskome jeziku ni hrvatskoj kulturi, a najmanje dalmatinskoj sredini, već su više vezani za bosansko područje. Uz stručnu vrijednost, pohvalu treba odati Szabovu stilu pisanja. Pisao je zna- lački, marljivo, zaneseno, uvjerljivo, s mnogo pripovjedačkog dara, što omogućava čitanje s pravim užitkom. Znao je izdignuti se iz suhoparnog i hladnoga znanstve- nog stila i premda nije bio povjesničar, ispravno je tumačio povijesne činjenice i tako svojom sugestivnošću čitateljima približio pašku prošlost. Premda otok vrlo bogate i osebujne prošlosti, Pag dugo nije bio predmetom op- sežnijega znanstvenog proučavanja, sve dok arheolog Mate Suić 1953. nije objavio omanju, ali značajnu monografiju Pag: uz 510. obljetnicu osnutka novog Paga (2013. tiskan je i njezin pretisak). Od početka 90-ih godina, na inicijativu paškoga ogranka Matice hrvatske, zanimanje za analizu otočnih povijesnih tema počinje jačati, pa se podrobnije piše o njegovoj političkoj i kulturnoj povijesti (najznačajniji su autori povjesničar Miroslav Granić, povjesničar umjetnosti Emil Hilje i arheologinja Ana- marija Kurilić). Knjiga dr. sc. Josipa Celića podijeljena je na dva glavna dijela. U prvome, nakon „Uvodne riječi“, autor donosi „Kritički osvrt Szabovog rukopisa o Pagu“. Piše najpri- je o njegovu životu i djelu, a potom obrazlaže sadržaj rukopisa, pozorno analizira- jući mnogobrojne podatke iz njega i kritički se osvrćući na sve detalje koje je uočio (primjerice, one vezane za pismo, jezik, lokalnu toponimiju i slikovne priloge). U„Zaglavku“ ističe da se nakon paškog povjesničara Marka Laura Ruića iz XVIII. stoljeća sve do Szaba 30-ih godinaXX. stoljeća nitko nije podrobnije bavio izučavanjem paške prošlosti. Slijedi potom sažetak na engleskom jeziku i fotografija Gjure Szaba, a nakon toga i prijepis rukopisa. Iz većega niza bilježaka koje dr. Celić navodi uz gotovo svaku tvrdnju, uočavamo da je broj interdisciplinarnih istraživača paške prošlosti i njezinih mnogobrojnih segmenata od tada do danas doista impresivno porastao, posebice u posljednjih dva-