Nova Istra
26 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Božica JELUŠIĆ O VRTU I O LJUDIMA Već sam rekla koliko volim Čapekovu „Vrtlarovu godinu“. Žao mi je što je nisam sama napisala. Tako je svježa, poticajna, duhovita, topla, da je u proteklom desetlje- ću još više razgorjela moju strast vrtlarenja. Naravno, površina oko Dvora za mene je prevelika, a vrt nikoga ne čeka. Promjene su prehitre, pa kad zanemarim neku fazu, sve mi se to vrati u istoj sezoni. Vrt je mjesto apsolutnoga poštenja i iskrenosti: vraća onoliko, koliko smo mu dali i u njega uložili. Za razliku od ljudi, u koje uložiš svoje najbolje sate, najiskrenije misli, sjeme ideja i idealizam napretka, no to se često pokaže promašenom investicijom. Vrt treba njegu cijele godine, a osobito s proljeća. Tada počinje: obrezivanje, čiš- ćenje, grabljanje, rezidba, uklanjanje starih stabljika, paljenje grana stradalih od snje- goloma, poravnavanje ledine, učvršćivanje ograda i potpornja, bojenje i premaziva- nje drvenarije. Potom će doći kompost, stajnjak, gredice, lukovice i sadnice, sve po vrtlarskim pravilima. Poneka mlada stabla, grmove i trajnice ili pak egzote, poput cedrova i sekvoja, nećemo dočekati u punoj ljepoti za svoga trajanja, ali to nije bitno. Izgovarat će naše ime bojom, mirisom, hladovinom i ugodom, čak i onima, koji dola- ze poslije nas. Za razliku od ljudi, ponovno, koji će nas mahom zaboraviti ili možda zlopamtiti, jer se nismo uklopili u njihovu gredicu niti mirisali ugodno, njegujući svoju osebujnost. Danas smo unuk i ja zajedno radili u vrtu. Pomagali smo mladim izbojcima da se probiju kroz sloj lišća i zimske truhline. Potom dođoše na red javori, sukulenti, hibi- skusi i jorgovani. Uskoro će sunčano vrijeme, pa neka stasaju u najljepšem izdanju. Sutra su na redu voćke, trsovi i naš Korovnjak, s ljekobiljkama i travama. Radili smo šutke, telepatski razgovarajući s biljkama. Toma Akvinski tvrdi da postoji suptilna „biljna duša“, isprepletena s našom, neosporno nam odana. Biljke razumiju naše ne- izgovorene dobre želje, za razliku od ljudi, koji praznoslove, obećanja zaborave, a suptilnost im je u većini slučajeva strana. Pa ipak, stojeći usred očišćena vrta, na pragu proljeća, ne mogu se naljutiti na ljude u cjelini. Primam sve u duhu mirne empatije. Ljudi nisu loši u svojoj suštini, osobito kad u ljubavi procvjetaju i vesele nečije oči i srce. Druga je stvar što ih je priroda pomalo kaznila, dopustivši da u svijetu traju nasuprot vjetru, takvi kakvi su, željni stabilnosti a rođeni bez korijena. 2016.
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=