Nova Istra

259 Božica ZOKO, Gradište NEMOJ MI NA ZLO PRISTAJATI...! (Ili što nam danas znače Zrinski, Frankopani, a posebice molitvenik Putni tovaruš Ane Katarine Frankopanke, kako je zvahu u 19. stoljeću, grofinje Zrinske...) Proslov Godine 1871., u povodu dvjestogodišnjice obezglavljivanja Hrvatske i prije toga sje- če rukah koje su mačem stoljećima branile ono sad već posve isprdano i izrugano predziđe kršćanstva – (zašto?! – pitamo se, što je u tome višestoljetnom, blago reče- no, trudu i naporu da se održe ostaci ostataka toliko iritantno dežurnim rugalica- ma?!; ne nalazimo ni suvislog ni nesuvislog odgovora, zasad; možda na kraju teksta dođemo do nekog objašnjenja!) – u Viencu su objavljeni tekstovi Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Tadije Smičiklasa, Ivana Zahara... baš o ulozi naše tragične heroine u događanjima u vezi s takozvanom Urotom zrinsko-frankopanskom... Spominju se tako njezini tajni pregovori s francuskim veleposlanikom u Mlecima, spominje se i naručena zlatna odora za slučaj da se Petar Zrinski zakralji, kakvih je osnova bilo u pregovorima s Turcima, uz pripadni harač, 12.000 talira (molim novčare koji ovo budu čitali da prenesu vrijednost u današnje vrijeme!), a te su zlatne haljine bile je- dan od optužujućih dokaza – nije prihvaćena obrana da je ona Frankopanka, a one sve da su gizdave ... Uz to, naslovi i tekstovi koji su govorili o banici i spisateljici, kako u podnaslovu stoji, i koji su se čitali ( Čitao u narodnoj čitaonici na Rieci T. Smičiklas, čitao Ivan Zahar dne 28. travnja u javnom predavanju namienjenom krasnom spolu... Životopisna crtica od Iv. Kukuljevića Sakcinskog... ), obaziru se na njen književni pot- hvat, uz prisjećanje na još dvije Ane Katarine, njezine prethodnice istoga roda, odre- da podupirateljice književne riječi – od kojih je jedna omogućila tiskanje prve tada