Nova Istra

25 Božica JELUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST VODOMAR, SPROVOD I DRUGO Povratak sa sprovoda M. G., moga vršnjaka, slikara, pčelara, voćara i prirodoljupca, divnog prijatelja iz mladosti. Toliko ojađena, da bih mogla žvakati čičak, loćiku, mo- kru hrastovu koru, valjati se u koprivama i šibati leđa kupinom. Želim izvanjštiti bol , stati joj na kraj, vladati njome, pobijediti. Prestrašan gubitak i nepravda, neprihva- ćanje očitoga: da čovjeka „ne drži ni mjesto njegovo“, te da smo maslačkovo sjeme na vjetru, putujemo, osipamo se, odlazimo i nestajemo... Pa ipak, bršljan vršlja u nebo, vrbe se omlađuju, rub šume kiti se bazgom, ljepšom od stare toledo čipke. Okupana i prozračena, panorama je lijepa i nepotrošiva. Stravična ravnodušnost Prirode pre- ma tako sitnom gubitku, kao što je jedan sićušni ljudski život. Zec preskoči jarak kao odapeta strijela. Makovima od straha otpadnu latice. U mliječnom se žitu vidi nečiji nemaran, krivudav, skitalački korak. O, Bože, netko još ima vremena i troši ga na prave stvari, poput lunjanja... Gotovo utješno. Samo ja stalno učim o rasapu, stalno polazim školu strpljenja, ponavljam razrede i polažem gradivo na popravku. Narast će mi dlake u ušima, posijediti obrve, dok sjedimmeđu pripravnicima i početnicima života. Ruke će mi se, poput natrule dunje, osuti starač- kim pjegama. Nitko nikada neće više željeti da ga pomilujem. Gle, labud i labudica maze se usred močvare, pod kosom kišicom, čuvaju jedno drugo, dok se još imaju. Tko nema nikoga, živi bez obaveze, kuša svoju samoću poput koštice neke voćke, lagano sumnjajući da je možda otrovna. Sada želim da me ništa ne dotiče u dubini, iznad uzdaha. Jedino čekam znak, da je duša otputovala na sigurno. Tamo, gdje nema pritiska, tjeskobe, prisile – na mjesto izvan svakoga moranja. I baš tada ga spazim: vodomara na žici, poludragi kamenčić, okrznut krizolit, kome su izrasla krila i šiljasti kljun. Razumijem znak: mašem mu u mislima, olakšano prodišući... ZahvaljujemNebu za još jedan poklonjen dan, za novu odgodu. Možda sam ipak ojačala i položila razred. Gaudeamus igitur... iuvenes dum sumus: post molestam senectutem, nos habebit hu- mus... 2015.