Nova Istra

21 Božica JELUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST * * * SMEĐA BILJEŽNICA Refleksije i zapisi STRAH I NADA NA OTOKU ELLIS Već 25 godina jedan broj časopisa FORUM, namijenjen učiteljima engleskoga je- zika, preživljava moja panična čišćenja radne sobe i otresanja od svega suvišnog i nepotrebnog. Razlog je tome fotografija na ovitku: dokumentarni snimak s Ellis Islanda, točke u njujorškoj luci, kroz koju se doslovce slijevala rijeka useljenika u periodu od 1892. do studenog 1954., kada je napokon i zatvoren. Do tada je u SAD ušlo 12 milijuna ljudi iz cijeloga svijeta. Među njima bila je i ova „lijepa slavenska kćer“, kako je pjesnik Levine nazvao svoju poljsku baku, pišući o njenim uglačanim bakrenim loncima, krumpirima i pogačicama, kojima ih je othranila u toj tuđoj, ogromnoj, nepoznatim jezikom ograđenoj zemlji, posve različitoj od one u snovima obojenim nadom. Nada je poput krhke lađice, koja se probija između grebena straha i tjeskobe. Valja proći iscrpljujuću kontrolu, provjere, ispitivanja. Otvoriti svoj ubogi, rupcem povezan kofer, te pokazati ono malo sirotinje, rublja, jastučnica, fotografija, rukom pletenih čarapa i vesti, te križić s krštenja, molitvenik i koju obiteljsku relikviju, pre- nesenu u „novi svijet“. Tuđe će ruke ravnodušno, s malo gađenja, prekapati po tome blagu, oduzimajući mu svetost i vabeći suze poniženja na oči. Lijepe slavenske kćeri, čija koža miriše na domaći sapun i jabuke, bit će tako pregledane, besežirane, obi- lježene i puštene, da bi mogle biti kuharice, pralje, nadničarke, kućne pomoćnice, šutljive poput zamrzle vode, blijede kao anemone u opustjeloj šumi. Izrodit će potomstvo, pjevati im ispod glasa starinske uspavanke na poljskom, slovačkom, hrvatskom, i samo ponekad, kad muškarci odu na posao u rovove, rud- nike i čeličane, a djeca se izgube u školi ili na ulici, krišom će otvoriti ormar, da bi pogladile plišane nabore ove suknje ili glatku svilu rupca, pod kojom se pri dolasku skrivala njihova teška, mrvicom zlata i hrđe prošarana kosa, sada odrezana i pretvo- rena u jeftinu trajnu ondulaciju. Noge prošarane venama, ruke izjedene od lukšije, to lijepo, blijedo čelo izbraz- dano borama, teško da će ponovo dozvati ovu rusalku s Ellisa,„rastopljenu“ u loncu za stvaranje nove nacije, u kojoj će tek praunuci postati pjesnici, učitelji, pastori, nositelji uškrobljenih ovratnika i orukavlja, u kakvoj beamterskoj škulji njujorškog predgrađa. Oni će dobro govoriti engleski, bez naglaska, bit će zubati, otresiti, sa- mouvjereni do nepodnošljivosti, posve uvjereni kako je „vrli novi svijet“ stvoren po