Nova Istra

19 Božica JELUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST JAVORNJAK, PRIMISAO NA VJEČNOST 1. Gorite, ognjevi rujni, lomače donebesne! Pernata zmija mašte niz javornjak vrluda. Najviše vrijedi ono, što sagori i bljesne, Ne plašeći se mraka ni Posljednjega suda. Tankoruke su grane, što drže teret sklada. Uskoro će pod lišćem zaspati sivi krajputaš. A veliko je samo pjevanje usred pada, Prisjećanje na iskru i hrabrost da plamen progutaš. 2. Ljubav s javorom, čin rujne blizine. Hranjiva k’o sirup, preslatka do bola. Dok krstare nebom ozvjezdana kola, Rubinski sjaj lišća besmrtnim se čini. Izgubit se neće nikada ta struja. Tek rasut će se misli, kosti, tijelo. Al’ strujat će tamom treperenje bijelo. Mrtva usta znat će zrnca toplog ruja. 2016. JANUARSKO HODOČAŠĆE Ovo su dani bremenita zrenja: Blagost u svemu još provlači prste, Pigmenti gore; oganj ushićenja, Dok vihorne strasti šumu ne obrste. Jesmo li stvarno odrasli još jučer, Na usni s okusom vrućega pereca? Čim krošnja svoje krinoline svuče, Ponovo ćemo postati k’o djeca!