Nova Istra

18 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Božica JELUŠIĆ Dok pjesme slave ljubav neumrlu, Sve više vlage naš plamičak gasi. Nepomične usne, crn pauk u grlu, A tko se oglasi, možda se i spasi. No, zanos pjesnika u danima hlapi: Daleko su od njega albatrosi. Iz drijenova pruća cijedi zadnje kapi; Metafore radi, sve na vatru nosi! 2016. STOSONET, za dolazak jeseni Dobro je toga sjetiti se danas: Da otima se sve što čvrsto zgrabiš. Hrast nosi kožuh, k’o mrki Arbanas, I krive riječi za bol uporabiš. Dobro je znati da smo lišću slični: Stabla se svoga zaželimo često. Nemamo kuću, ni krov nebotični, U krajoliku odabrano mjesto. Nabire more suknje od velura. Pod raspuklinom slutim krupnu ražu. Iz suhe tvari sivilo se diže. Što bješe ljubav, stilska je figura. Još ima ptica što jaja polažu: Kraj svijeta nije, samo jesen stiže. 2016.