Nova Istra

16 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Božica JELUŠIĆ Jesmo li bili od pijeska ili sipkoga gipsa? Nije li nam kroz kosti rovalo dlijeto tuge? Tutanj se čuo daleko, kao Apokalipsa, No to se, mislili, odnosi samo na druge. Išli smo sivom cestom, s malinama na dlanu. Bilo je žara u nama, što grije kratkotrajno. Vjerovali smo noći, okrećuć leđa danu: Zamijenili smo ljubav za nešto beznačajno. 2016. MEDUZA, podronjavanje Obećah sebi suze u jednom danu vreline, Zatražih modru dubinu, trenutak bez dilema. Da se ne pokaže jakost, gdje odvažnosti nema, Već da pod kamen podronim, kad drhtaj mine. Obećah sebi pjesmu, makar i pjegava bila, Pa odlučno zatvorih lokote plesne dvorane. Sve što je ostalo od nas, u prstohvat stane, U izlizani napjev s ploče od crnog vinila. Obećah sebi života koliko imaju mačke, Kad me prevare triput ljudi posebna soja. Da mogu ostati vedra, neokrnjeno svoja, Ne mareći za laži i priče petparačke. I prođe dan, no uzeh dobar savjet za suze: Da polovno ne kupim i pripazim što želim. Riješih stoga da prošlost ne diram pipcima vrelim, Pa usnuh na dnu mora spokojnim snom meduze. 2016.