Nova Istra

15 Božica JELUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST BARSKA METVICA Tu barska metvica stražari. Nadire blato, Iz kanala i polja, nalik na lisnato tijesto. Što se iz ničega stvori, ode u nepoznato: Ni jedna ljubav nije dotakla ovo mjesto. Pa ipak, ovdje dišem. Pregorijevam u ljetu. Zagledam se u lokvanj, kus uljne pogače gutam. Riječ pod jezikom držim dok tražim dubletu, Još jedan dobar razlog, da u močvari plutam. Tko bira hod po rubu, taj ni za čim ne žali. Odavno se ogrnuh samoćom i divljinom. Metvica bit će tamjan u pustoj katedrali. I sve će moje dane natopiti oštrinom. U djevojačka njedra pada prezrela kruška. Livada nekošena postat će gruba stelja. Oprezno kao čaplja, gipko k’o bjelouška, Prolazim tu dok tražim topli trag prijatelja. 2016. ZNAKOVI PORED PUTA Zamijenili smo dane za noć k’o netopiri. Sa stropa viseći, život gledali naopačke. Pod prozorom su stali mrki i zli kumiri. Svibanjske latice zvale pahulje prosinačke. Čistopis srca tu se zamrsio u šaru. Izgubio se šapat u zoni paklene vike. Kao da iza tezge stojimo na vašaru, U sitniš laske mi smo razbili svoje zlatnike.