Nova Istra

268 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Đuro VIDMAROVIĆ Devili. Zanimljiv je jezik pjesama ovih autora. U njihovu hrvatsku jezičnu matricu uba- cilo se dosta montenegrizama i srbizama, pored simpatičnih bokeljskih lokalizama, što ukazuje na prekid, odnosno neodržavanje prirodnih veza s književnom i kul- turnom sredinom matičnoga naroda. Poznato je da malene i arhipelaški locirane etničke zajednice ne mogu razvijati književni jezik bez podrške matičnoga naroda. Ako te podrške nema, jezik se petrificira na zavičajne idiome, leksički siromaši i gubi utrku s jezikom većinskoga naroda – kao jezik ne samo književnog i stručnog govora, već i kao jezik svakodnevna općenja. Pjesnički jezik Desanke Matijević i Mi- roslava Sindika ukazuje na opasne procese koji se događaju u jeziku bokeljskih Hr- vata, a time i na hitnu potrebu uspostavljanja što čvršćih kulturnih odnosa s matič- nim narodom. Oba ova pjesnika, kao i Književni klub „Boka“, treba hitno opskrbiti knjižnicom u kojoj bi se nalazio izbor najboljih djela hrvatske književnosti, rječnici hrvatskoga jezika, razlikovni rječnik V. Brodnjaka, gramatike, pravopisi, priručnici, jezični savjetnici, treba ih pretplatiti na časopis „Jezik“, kao i na vodeće književne časopise iz Hrvatske. Hrvatske pisce okupljene u klubu „Boka“ treba pozivati na književne susrete, jezične seminare, književne konferencije i simpozije u Hrvatskoj, objavljivati im radove u Hrvatskoj, kako bi se njihov književni jezik oporavio. Osim toga, tu je Dubrovnik, jedno od hrvatskih duhovnih i književnih središta, koji može u tome pomoći, a kako se kaže„na dohvat im je ruke“. 22 Desanki Matijević i Mirosla- vu Sindiku u nekim povoljnijim vremenima odmah bi bio omogućen jednogodišnji studijski boravak u zemlji matičnoga naroda. Ako sve to ne učinimo, posljedice za književni jezik bokeljsko-hrvatskih pisaca bit će pogubne. Uostalom, da se to ne dogodi, bila bi jedna od zadaća i Generalnog konzulata RH u Kotoru. 23 Knjigu „Boki na dar“ objavio je, uz pomoć sponzora, Književni klub „Boka“. Gra- fička oprema djela (u stilu bečke secesije) zadovoljavajuća je, dok je tehnička izvedba vrlo skromna –„sistem“ lijepljenja stranica s koricama koje su se nakon jednoga čitanja 22 Od 2013. formalno postoji i Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika, sa sjedištem doduše u Stonu, a ne u Dubrovniku. Pa što, i u ovomu smislu, taj ogranak i njegovi članovi uopće čine – makar unutar svojih načelno si zadanih programskih sadržaja i mogućnosti?! Što li čini Matica hrvatska, primjerice, HAZU i druge nacionalne ustanove, društva, institucije... na tome području za boljitak i kulturno-jezično, barem, pomaganje iliti spašavanje/„spašavanje“ onoga što je još danas ostalo od hrvatskoga naroda i svekolike nam tradicije u Crnoj Gori, a osobito u bo- kokotorskom arealu, tome zemljopisno najjužnijemu dijelu Dalmacije?! Što doista, konkretno i s kakvim rezultatima, naposljetku, na ovome polju čini službena Hrvatska, hrvatske državne vlasti, danas i ovdje!? ( Op. ur. B.D. Biletića. ) 23 Doista su posebna priča hrvatska veleposlanstva i konzularna predstavništva diljem svijeta, uz časne iznimke, bar kada je kultura naših sunarodnjaka posrijedi! Uvjerio sam se u to u Europi i izvan nje, žalibože, osobno i s kolegama... ( Op. ur. B.D. Biletića. )