Nova Istra

267 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU tom kontekstu smatrati poklonom svim Hrvatima. Premda u ovoj zbirci, koja se odlikuje kvalitetnim poetskim govorom, nema izričitog nacionalnog momenta, on se očituje iz konteksta, poglavito zavičajnoga i onog rimokatoličke inspiracije („Zav- jet korijena“, „Posveta Gospi od Škrpjela“, „Kamelija“, „Četrnaest bokeških svetaca“, „Nad crkvom svetog Srđa“, „Po kolu sv. Tripuna“, „Bože“, „Mi vječiti putnici“). Osim toga, korice knjige autori su uljepšali medaljonima na kojima su slike blažene Ozane Kotorke i pripadnikâ slavne Bokeljske mornarice, te fotografija ukrasnoga elementa iz djevojačke nošnje bokeljskih Hrvatica. Začudo, pjesničko stvaralaštvo ovih autora ostalo je izvan vidokruga književne javnosti u zemlji matičnoga naroda, iako oboje ističu svoju narodnosnu samobit- nost. Neka ovaj prikaz bude prekretnica. Prvi dio knjige „Boki na dar“ pripao je gospođi Matijević koja mu je dala naslov „Potkovica ljubavi“. Sadrži 55 pjesama. Drugi dio zbirke napisao je Miroslav Sindik i naslovio ga „Na obali“. Sadrži 53 pjesme. Gospođa Matijević sklona je refleksivnom i pomalo pasatističkom pjesničkom iskazu. Njezin je stih duži, ritam sporiji, a stil uzvišeniji. Zbivanja u svijetu proma- tra s distance, ne dopuštajući da joj poremete emocionalnu ravnotežu pjesme. Čak i ono nacionalno nalazi se, ne u drugom planu, ali svakako u pjesničkoj neutralnosti. Miroslav Sindik sklon je kraćim pjesničkim formama, sentencioznosti, epigrafič- nosti, ubrzanijem ritmu i sudaranju s „ovozemaljskim“ poteškoćama u kojima kao čovjek sudjeluje, a koje detektira i imenuje. To se dobro vidi u pjesmi „Mrtva vatra stražari“: Kaubojsko-srbijanske slutnje i zla na nebu... Mi tu gdje jesmo vjekovima bespomoćno čekamo sudnji dan, dan sumraka ili dan „D“ sve jedno ne možemo ubrati jutro, zbog bolesnih strasti. Milijuni gore, a vatra srca ugašena. Mrtvo – stražari neko novo NEVINIJE JUTRO. Desanka Matijević i Miroslav Sindik do sada su kao pisci bili orijentirani prema Crnoj Gori i Srbiji. Članovi su tamošnjih književničkih udruga i društava. Kao takvi stekli su zavidan ugled. U Hrvatsku su kročili tek 2002. g. zahvaljujući Književ- no-likovnom društvu iz Rešetara i njegovu spomenutome agilnom predsjedniku I.