Nova Istra

261 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU stojanja veza s matičnim narodom, sa ciljem prekidanja svih emocionalnih osjećaja zajedništva s njime). 3) Lingvocid (zatiranje materinskoga jezika manjine, odnosno djelovanje sna- gom državnog aparata na njegovu petrificiranju, arhiviranju i disfunkcioniranju kao jezika intelektualnog općenja). 4) Sholocid (onemogućavanje pripadnicima manjine otvaranje škola na mate- rinskom jeziku, odnosno zatvaranje postojećih, ili spuštanje materinskoga jezika manjine iz razine nastavnoga jezika, na razinu predmeta). Zadnja je točka etnocid , što znači: a) fizičko dislociranje pripadnikâ manjine u zemlju matičnoga naroda, ili u treće zemlje, b) raseljavanje širom države većinskoga naroda, bez prava povratka na stara ognjišta, i c) istrjebljenje cjelokupne manjinske populacije, koje se u povijesti manifestiralo kao totalni etnocid tipa holokausta, ili fizičko uništenje pripadnika etničke elite manjine, jer bez elite većina biva osuđena na asimilaciju, kao što su činili talijanski fašisti Hrvatima u Istri, te Šešeljevci s Hr- vatima u Boki kotorskoj i Srijemu tijekom Domovinskoga rata. „ Jedan mač skreće posebnu pozornost. I to ne svojim izgledom, nego povijesnom vri- jednošću. Oduševljeni velikom pobjedom mještana nad Turcima, u Perast je došao Petar Zrinski i poklonio građanima veliki mač čiji je prvi vlasnik bio Vukša Stepanović – Zmaj ognjeni Vuk. Na njemu su dva zapisa: jedan ćirilićnim slovima (bosančicom), a drugi na staroslovenskom u kojima se moli Sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, za pomoć. Ovaj mač je širok, dug i težak. Poslije izbora njime se pasao gradski kapetan “. 16 Teško je shvatiti autora koji piše putopis o hrvatskome mjestu, a da ovakav drago- cjeni podatak ostavi u torzu. Očito se nije usudio napisati da je Petar Zrinski, pro- slavljeni junak u ratu s Turcima i književnik, bio ban Kraljevine Hrvatske, te da je došao u posjet svojim sunarodnjacima, a ne nekome drugome. Zar to nije dovoljno uvjerljiv podatak o osjećaju neprekinutog etnografskog prostora tadašnjega hrvat- skog naroda, koji je u svijesti ljudi funkcionirao kao takav unatoč državno-pravne razbijenosti zemlje, odnosno ulaženju pojedinih njezinih dijelova u sastav drugih država i njihovih jurisdikcija, kao što su Venecija, Osmansko Carstvo, Mađarska, Italija. Napoleonova Francuska, Habsburška Monarhija, Srbija, Crna Gora, pa čak u jednom trenutku i daleka Rusija? Dalje: Petar Zrinski kao književnik ozaljskoga kruga, oženjen Katarinom Fran- kopan čiji rod potječe s otoka Krka, ponaša se kao dobar diplomat: koristi dva pisma: hrvatsku ćirilicu (bosančicu), kojom se služila sjajna diplomacija Republike Svetoga 16 Premda to autor prešućuje, Perast su, između ostalih, posjetili sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Alojzije Stepinac i nadbiskup Josip Stadler. Vidi: Don Niko Luković: „Zvijezda mora“, Perast, 2000., str. 38.