Nova Istra

254 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Đuro VIDMAROVIĆ VJENCESLAV ČIŽEK (Đenovići, 28. veljače 1929. – Dortmund, 25. stude- noga 2000.) 7 , RUŽICA OREŠKOVIĆ (Perast, 26. veljače 1933. – Zagreb, 20. siječnja 1993.). 8 Kako bismo sagledali cjelovitije stvaralački genij bokokotorskih Hrvata, navede- nim književnicima dodajmo i ljude iz drugih područja na kojima su stekli nacional- nu, pa čak i međunarodnu slavu, ali su morali napustiti rodni zaljev. „Glas sv. Antuna“, „Hrvatska revija“ i dr. U Madridu je pokrenuo i uređivao do 1955. poznatu reviju „Osoba i duh“ te „Knjižnicu Osvit“, koja je, među ostalima, objavila knjigu pjesama L. Kor- dića, knjigu eseja V. Kriškovića i Sveto Pismo Novoga i Staroga Zavjeta u prijevodu I. Ev. Šarića, a u reviziji samoga Brajnovića. Također je surađivao u raznim španjolskim novinama i revijama. Pisac je brojnih priručnika za španjolske studente, neki su od njih prevedeni i na portugalski, ali i nekoliko zbirka pjesama na španjolskome. Svoje suradnje u hrvatskim glasilima potpisivao je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr. 7 VJENCESLAV ČIŽEK rodio se u Đenovićima (Herceg Novi, 1929. godine) od oca Gracija i majke Katice (rođ. Opušić). Osnovnu i srednju školu svršio je u Crnoj Gori. U Podgorici je Čižek bio urednikom lista Omladinski pokret , odbio je izbaciti neke članke po nalogu CK i morao napustiti Crnu Goru. Jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na pet godina robije, koju je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici. Potom odlazi u Sarajevo gdje je završio Filozofski fakultet. Kao profesor filozofije osam je puta otpuštan s posla. Godine 1972. emigrirao je u Njemačku gdje postaje članom Hrvatske republikanske stranke (danas Hrvatska republikanska zajednica), ali su ga 1977. jugoslavenski agenti oteli u talijanskom gradiću Como i vratili u Sarajevo. Time su se jugoslavenske vlasti ogriješile o međunarodni zakon, otevši osobu zaštićenu azilom na teritoriju druge države. Samo zbog sumnje u neke navodno njegove izjave, poput one da će se Jugoslavija raspasti, UDBA je učinila da se Čižeka osudi na jednu od najstrožih kazni u vrijeme komunizma, pa je 8. kolovoza 1978. osuđen na 12 godina tamnice. Iste godine udruga Amnesty International proglasila ga je zatvorenikom savjesti, ali je pušten na slobodu tek na zahtjev njemačke vlade, 29. srpnja 1988. godine. U logoru mu vlasti ne dopuštaju liječenje, tako da je oslijepio i kao slijepac dočekao puštanje na slobodu. Ovo je primjer zločina koji je dodatno izvršen nad nježnim lirikom i juridički nevinim čovjekom. Preminuo je u Dortmundu 2000. Nadgrobni epitaf na njegovu vječnom počivalištu u Sinju glasi: Bijah samo jedno zrno / U Božjoj žitnici, / Tek jedan kamičak / U Katedrali hrvatske slobode. 8 RUŽICA OREŠKOVIĆ rodila se 26. veljače 1933. godine u Perastu, Boki kotorskoj. Pjesme je počela objavljivati već od 1955. u „Novinama mladih“, „Koracima“, „Korijenima“, „Stvaranju“, „Re- publici“... Godine 1984. primljena je u članstvo Društva hrvatskih književnika, ali je široj javnosti i danas poznata kao jedna od osnivačica te voditeljica tribine„Jutra poezije“ (1965.-1992.). Objavila je knjige pjesama:„Krila ulice“, 1963. vlastita naklada;„Kavkaz“, 1963., vlastita naklada;„Podivljali golubovi“, 1969., „Mladost” Zagreb; „Proročanstva trava“, 1976., „August Cesarec“, Zagreb i „Ve- žem dušu konopcem“, 1983.,„Spektar”, Zagreb. Udruga Jutro poezije od 1998. dodjeljuje godišnju nagradu „Ružica Orešković” neafirmiranim, mlađim pjesnicima za najbolji pjesnički rukopis – pr- vijenac. Umrla je u 59. godini, u Zagrebu, 20. siječnja 1993.