Nova Istra

253 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU FRANO ALFIREVIĆ (Zadar, 11. rujna 1903. – Zagreb, 2. veljače 1956.), 3 JERONIM KORNER (Herceg Novi, 3. siječnja 1909. – Volterra kraj Pise, 21. siječnja 1976.), 4 VIKTOR VIDA (Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960.), 5 LUKA BRAJNOVIĆ (Kotor, 13. siječnja 1919. – Pamplona, Španjolska, 8. ve- ljače 2011.) 6 , 3 FRANO ALFIREVIĆ rodio se u Zadru 1903. godine. Osnovnu školu polazio je u Kotoru, gim- naziju u Dubrovniku i Kotoru, a studij francuskoga jezika i književnosti polazio je i završio u Zagrebu. Kao gimnazijski profesor radio je u Trebinju, Sarajevu, Beogradu, Zemunu i Zagrebu. 4 JERONIMKORNER, hrvatski pjesnik (Herceg Novi, 3. I. 1909 –Volterra kraj Pise, 21. I. 1976). Studirao je na Filozofskome fakultetu u Krakovu (1927–29.). Vrativši se zbog bolesti u Zagreb, bavio se, kao član Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, glumom i recitiranjem, osobito na radiju. God. 1935. upisao je bogosloviju u Šibeniku, a završio na zagrebačkom Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu 1938., kada je zaređen te imenovan kapelanom u župi sv. Marka. Na Filo- zofskome fakultetu u Zagrebu završio je 1943. i studij kroatistike te radio kao profesor u Nad- biskupskoj klasičnoj gimnaziji. Nakon rata zatvaran, od 1958. živio je u Italiji. Pisao je pjesme i pjesničke proze sjetnih i nostalgičnih ugođaja, duhovnog nadahnuća: Blistavi rub (1932.), Ljubav neba (1935.), Ljeto i vječnost (1935.), U hramu Cistercija (1938.), Obasjane staze (1941.), Djevičanske breze (1945.), Nebo s trideset zvijezda (1975.). Njegovu neobranjenu disertaciju obja- vio je 1998. M. Demović (Kajkavske popijevke Cithare octochorde) . („Hrvatska enciklopedija“) 5 VIKTOR VIDA (Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960.), hrvatski književnik i likovni kritičar. Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli se u Argentinu. Prve pjesme objavio je u nikšićkoj Slobodnoj misli , a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su je u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem. Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. Bio je prisiljen, kao i niz hrvatskih pjesnika, najveći dio života i stvaralaštva proživjeti u progonstvu, najprije u Italiji, zatim u Argentini. Počinio je samoubojstvo 25. rujna 1960. godine u Buenos Airesu. Jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. 6 LUKA BRAJNOVIĆ, sveučilišni profesor, rodio se 13. siječnja 1919. u Kotoru. Pučku je školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru. Pravo je upisao i studirao na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga u iseljeništvu. U emigraciju je otišao u svibnju 1945., bora- veći najprije u Austriji, zatim u Italiji i, naposljetku, do smrti u Španjolskoj. Tamo je na Sveučilištu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu informacijskih znanosti. Nakon odlaska u emigraciju, morao je čekati gotovo dvanaest godina da bi mu se pridružila žena s djetetom. Nakon toga im se rodilo još četvero djece. Od 1960. Brajnović je profesor svjetske književnosti i novinarske deontologije na Navarskom sveučilištu. Uz to je redoviti komentator međunarodne politike u dnevniku „Diario de Navarra“. Doista kao kuriozitet valja spomenuti da je samo ondje objavio više od šest tisuća članaka. Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Kad govorimo o književnosti, poznat je kao autor pjesama, pripovijesti i romana. Još kao student po- stao je glavnim i odgovornim urednikom časopisa„Luč“ (1940.-1943.), a od 1941. do 1944. bio je urednikom jednog od najpoznatijih hrvatskih katoličkih tjednika „Hrvatske straže“. U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima kao što su „Danica“, „Hrvatska država“,