Nova Istra

252 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Đuro VIDMAROVIĆ Beograd forsira pretvaranje Crnogoraca u Srbe. Kako bi u tome uspio, ukida i samo- stalnost crnogorske autokefalne pravoslavne Mitropolije, sa sjedištem na Cetinju.) Dio bookotorskih Hrvata u takvim neprilikama rješenje nalazi u zamjenjivanju etničkoga imena – etnonima Hrvat, s pokrajinskim imenom Bokelj. Ova zamjena koristila se i ranije, ali nije značila odricanje od etnonima u vrijeme kada su Hrvati kao etnos obilježavali Boku kotorsku, tako da pojam Bokelj tada nije poricao hrvat- sko narodno ime. Naravno, bilo je tu i lutanja između slavenstva i ilirstva. Posljednju skupinu činili su bokeljski Hrvati koji nisu imali nakanu prihvatiti asimilaciju, niti bokeljsku etnonimsku mimikriju, već živjeti normalno sa svojim narodnim imenom kao i njihovi predci. Oni će biti izloženi diskriminaciji sve do crnogorskoga državnog osamostaljenja 1996. godine. Većina će ipak s vremenom morati otići, odnosno odseliti se u Hrvatsku ili prekomorske zemlje. Premda u nepovoljnom položaju kao hrvatska nacionalna manjina, Hrvati Boke kotorske dat će hrvatskoj književnosti velika stvaralačka imena. Iz popisa koji navo- dimo vidi se kako niti jedno od tih književnih imena nije završilo životni put u Boki, već pretežito u emigraciji: još na Krfu srpska vlada. Na tom skupu donijeta je ‘rezolucija’ o ukidanju crnogorske suverene države, detronizaciji crnogorske dinastije Petrović Njegoš i prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Širi, dublji, uništavajući i genocidni smisao te odluke najbolje je izrazio potpredsjednik nazovi Podgo- ričke skupštine Savo Fatić, inače predstavnik socijalista, u stvari, bijelijeh komunista, u zapisniku iste od 14/27. 11. 1918:‘Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi .’ O karakteru i načinu održavanja tzv. Podgoričke skupštine i njezine ‘rezolucije’ postoji tušte dokumenata i ocjena. Navodimo slijedeće mnijenje Amerikanca Vitni Vorena : ‘Slučaj Crne Gore nije zapamćen u istoriji svijeta. Takav slučaj ne samo što nema ravna primjera, nego uopšte nije bio. Pobjednik može sebi zadržati pravo da uništi neprijatelja, ali još nije bilo primjera da pobjednik uništi svog saveznika. To se dogodilo Crnoj Gori. Ona nije uništena od svojih neprijatelja, već od prijatelja i saveznika. To je monstruoznost kakvoj ravne nema. Crna Gora ušla je u rat na stra- ni saveznika, a dočekala je da je po završetku rata unište i potčine ti isti saveznici s kojima se rame uz rame borila, sa kojima je sve patnje i tegote izdržala pa se i žrtvovala. Umjesto nagrade, ona je kastigana. Ona je bila lijeglo jugoslovenskoga preporoda, centar njegove emancipacije, luč Balkana. Ti luč u vjekovnoj borbi neprijatelj nije uspio da ugasi, ali ga je utulila saveznička ruka. I protiv volje naroda crnogorskoga, ova legendarna zemlja je žrtva centralističkijeh špekulacijskih ciljeva da bi se zadovoljili nedozvoljeni i sebični prohtjevi. Proklamovano načelo o samoopredjeljenju naroda uskraćeno je Crnoj Gori i dozvoljeno je da mračne sile trijumfuju nad pravom i slobodom. Versajski mir trebalo je da osigura jevropski mir, ali je rušenjem Crne Gore postavljen na slabe noge. Mira neće niti ga može biti sve dok Crnogorci ne povrnu svoju slobodu i ne razbiju impe- rijalističke finansijske špekulativne planove onijeh koji su ih prigrabili. Sramno trgovanje Crnom Gorom mora prestati.“ Vidi: http://www.montenegro.org.au/ujedinjenje.html