Nova Istra

251 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU proglasu banske konferencije od 19. prosinca 1860.“ ...Zaključak njegova rada možemo uzeti i kao opći zaključak u vremenu od iliriz- ma do kraja 19. stoljeća u kojem su Bokelji, unatoč lukavoj i snažnoj srpskoj agita- ciji, ostali nedjeljiv dio Dalmacije, i unatoč neostvarenim težnjama za sjedinjenjem, održali „hrvatski osjećaj i dičili se slavnim hrvatskim imenom“. Listajući časopise preporodnog doba, dolazimo do uvjerenja da su bokeljski Hrvati zdušno radili „za boljitak i napredak zajedničke nam domovine s vjerom i nadom u bolju budućnost“. „Bez sumnje, u ovom dosta velikom i teškom razdoblju u borbi za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, Bokelji, uz ostale sunarodnjake, zauzimaju časno mjesto, svjesni da im samo sjedinjenje s maticom Hrvatskom donosi mir koji do danas bo- keljski čovjek nije našao“. ✽✽ ✽ Stvaranje Jugoslavije donijelo je Hrvatima u Boki kotorskoj unutarnje raslojavanje, pucanje etničkoga zajedništva i k tome ubrzanu asimilaciju. Dio etničke elite opre- djeljuje se jugoslavenski na način koji nadilazi državno-pravno sjedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevine Jugoslavije u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slo- venaca. Dakle, ne politički, već etnički, držeći da se u novoj državi Hrvati Boke ko- torske moraju odreći hrvatskoga etničkog identifikacijskog koda i prihvatiti, prigrliti i jačati jugoslavenstvo kao nov etnički identifikacijski kod. Bilo je u ovomu stavu poštenog i naivnog razmišljanja, istovjetnog onomu kod dijela hrvatskih političara i intelektualaca, npr. Ivana Meštrovića. Druga je struja, potaknuta od velikosrpskih krugova, prihvaćala utapanje u srpstvo i bila instrument velikosrpskog imperijaliz- ma. Beogradski vladajući krugovi ljude iz ovoga kruga zapošljavali su u državnim službama, davali im povlastice i time ih odvajali od sunarodnjaka. Treći dio boko- kotorskih Hrvata, vidjevši kako nova jugoslavenska zajednica ne računa s Hrvatima, a Boku kotorsku je odvojila od hrvatske Dalmacije i administrativno uključila u cetinski okrug, a zatim Banovinu, postavlja si pitanje: Kako opstati, a ne odnaroditi se – bilo kao Srbin, bilo kao Jugoslaven? (U to vrijeme nacionalno svjesni Crnogor- ci proživljavaju također teške dane. Naime, isforsiranom Pogoričkom skupštinom Srbi su poništili međunarodno-pravni subjektivitet Kraljevine Crne Gore i pretvo- rili njezin teritorij u pokrajinu nove države. Dinastija Petrović-Njegoš, zajedno s kraljemNikolom PetrovićemNjegošem, detronizirana je i prisiljena ostati u egzilu. 2 2 „…Grupa Crnogoraca, srpskijeh činovnika i izvršilaca srpske politike, zvanijeh ‘bjelaša’, sazvala je u novembru 1918. u Podgorici ‘miting’ uglavnom svojijeh pristaša. Pokušali su mu dati ‘demokratski’ oblik, nazivajući ga ‘Velika narodna skupština’. Na njoj su imali da izvrše odluku koju je sgotovila