Nova Istra

79 Emil ANDREEV NOVI PRIJEVODI u Ameriku? – Ma da, Teddy! – primiri ga tobože prvi pijanac. – Preplivao si tu-u ženu Missi- ssippi, vjerujemo ti. – I namigne ostalima. – Mi se samo pitamo možeš li to sada? – nastavi drugi. Dječak se zbunio. Osjetio je da ti ljudi ismijavaju njegova heroja pa poželi da ih nema te da ostanu samo on i Teddy i da ponovno odu do Ramone. Ona ih čeka u Parizu, blizu Pont Neufa na rijeci Seinei. Sada grli prvo njega, zatim Teddyja i sretni kreću priobalnom ulicom. Stanu gdje požele kako bi popili sok i limunadu, jeli kolače i bombonjere i puno, puno sladoleda. Kočijom obilaze Champs-Élysées, penju se na Eieffelov toranj koji je toliko visok, viši čak i od skaka- onice u Dianabadu. Voze se brodom po Seinei, a Teddy Brown ne prestaje pjevušiti: „Ramo-o-ona, Ramo-o-ona...“ – Opet ti o toj Ramoni – prekine ga treći degenerik. – Kao da ne znamo da se nikada nisi ženio. – Zar ja, žgoljo! Ja sam imao toliko žena, pa ti nemaš toliko kose na glavi, koliko sam ih ja imao! – ispalio je Teddy Brown. – Ali Ramona, ah, Ramona!... – Ma kakva kosa! Vidiš da mu je glava gola kao repa! – nasmija se prvi pijanac, pogladivši kompanjona po ćeli. Zatim nastavi: – Ali, Tedy, prestani okolišati! Reci, možeš li sada preplivati Lom? Dječak više nije bio sav svoj. Što hoće ti ljudi, zašto ga ne puste da govori, već ga samo podbadaju i ismijavaju? Tako su i njega ismijavali jer nije imao bicikl i tako su ga tjerali da svake večeri plače i pati. Dobro da je njegov otac sve shvatio i kupio mu bicikl još od prve plaće. Kad bi mu otac bio Teddy Brown, sigurno bi ga odveo u Pariz. – Ja ću Dunav preplivati s jednom rukom, a ti Lom! Može tako, frajeru? – trgne se Teddy Brown, ali dječak nije uspio shvatiti o čemu je riječ. Ramona ga je zgrlila i tiho ronila suze, a on ju je čvrsto držao za ruku. Sjedili su na klupici u Hide Parku i uzalud čekali dolazak Teddyja Browna kako bi zauvijek otplivali u Ameriku. Ramona je znala da se on smjestio na jednom velikom otoku na Dunavu i da ga više nikada neće pustiti iz Bugarske. Njeno dijete nije znalo, ali je uvidjelo majčinu muku i još joj čvršće stisnulo ruku. – Ah, Teddy, Teddy. Samo izmišljaš! Posve si izludio dječaka – ne prestaje treći degenerik. A on je čvrsto stiskao drške svog bicikla i došlo mu je da ga baci na ćelavu glavu toga lošeg čovjeka. U tom je trenutku Teddy ustao, ispio pivo do kraja i okrenuo se k svojim kompanjonima: – Vi ste, dragi moji, glupe seljačine. I budući da mi ne vjerujete, sad će vama Teddy Brown pokazati da mu ne teče uzalud indijanska krv u venama.