Nova Istra

74 NOVI PRIJEVODI Kristin DIMITROVA oni bi imali priliku postati stvarnima samo ako bi ga mogli dovesti do nje. I odjednom, jedne noći između Lenina i Gajeta, pojavio se E.T. Srednje visoki napon prošao je kroz Etienneovu kralježnicu, a pete su mu se oznojile. E.T. je upitao „ima li među vama netko poput mene?“. I tako desetak puta. Etienne je ušao na chat pod imenom Stephen King. Firestarter: Ja ne sličim na nikoga. E.T.: To mi odgovara. Znači, sličiš meni. Firestarter: Baš i ne. Ti si ružan. E.T.: Ja sam žensko. I lijepa sam. Firestarter: A da nisi žena koja sliči na muškarca? E.T.: Pogodio si. Baš sam to. A što si ti? Firestarter: Kao što već znaš, točno obrnuto od tebe. E.T.: Vidiš! To znači da sličimo! Imam pravo! Lenin: E.T., šljam ne može imati pravo, može samo biti legalan. Firestarter: Lenin, hoćeš da ti večeras gurnem srednji prst u hard disc? Lenin: Ha, ha, frende, chatam iz internetskog centra. E.T.: Pusti jadnika. Ajmo ga ignorirati. Firestater: Dobro, reci mi kakve su ti grudi. Daj me malo razveseli! E.T.: Malene i nakostriješene. S rozim bradavicama. Firestarter: Oh, ne! Mislim da te volim. Volim te! Iste večeri, malo kasnije, Etienne je eksplozivno svršio uz opijajući osjećaj da su oboje svršili istovremeno. Sada, hodajući prema kafiću, Etienne nije bio siguran da je postupio najpamet- nije odmah prihvativši poziv za susret. Da je barem imao vremena istuširati se. Ali nije mogao odbiti poziv. Odjednom ga se dojmila činjenica kako je ljeto prošlo a da nije ni primijetio da je došlo. Stvari bi se sada trebale razjasniti. Svaki je problem imao svoje rješenje i on bi ga uvijek nalazio. Samo što mu je ovoga puta bila potreb- na sreća. No, budući da do sada nikada ni za što nije računao na sreću, moglo bi se pretpostaviti da njegova cijela sreća sjedi i čeka netaknuta. Ali duboko u njemu tinjala je uvjerenost da se stvari ne oslanjaju samo na slučajnost. Bio je uvjeren da poznaje stil. Irina je bila oštra, ali osjetljiva. Nakon toliko vremena ne bi ga izravno nazvala. Moguće je da je i ona lutala ulicama kao i on. Samo su, u svakom trnutku, lutali različitim ulicama. Etienne je ušao u mračni kafić i uzeo bocu piva s bara. Vrlo ga je oprezno natočio u čašu, ne napravivši ni trag pjene i ne prolivši niti kapi. Tako je uspio istočiti cije- lu bocu. Pivo je stalo na pola milimetra od staklenog ruba čaše. Etienne je gledao uokolo i zamijetio da je jedini posjetitelj. Isprepleo je duge noge pod stolom i čekao buljeći u sekundarku svoga sata.