Nova Istra

71 Kristin DIMITROVA NOVI PRIJEVODI oglasi se zvonce na vratima. Nastavi hodati na prstima i uputi se prema krevetu u kojem je Irina još spavala. Njezina se kratka kosa zabila u jastuk poput bodlji ježa koji vuče preveliku gljivu. Opet zvono. Dok je Etienne razmišljao gdje odložiti kave, začuje se okretanje ključa u bravi i vrata se otvore. Njegova majka u kratkoj haljini i strukiranom baloneru. – Eti, pa ti si ovdje! – A gdje bih bio? Zar ne živim ovdje?! – Donijela sam ti prašak za rublje, poznajem te ja. Pomislia sam da bih ti mogla napuniti mašinu, kad te već nema, ali sam ćeš si rasprostrti rublje. Irina je podigla snenu glavu s jastuka i protrljala oči. – Mama, molim te, da si odmah izašla. – Oh, oprostite, molim vas... – reče ona gledajući u Irinu i podigavši se na prste kako bi je vidjela preko Etienneova ramena. – Ja sam Ahinora, majka. – Irina, prijateljica – odgovori pridržavajući jednom rukom plahtu oko tijela i pogledom tražeći Etienneovo odobravanje. On zakorači prema majci tako da joj je jedini mogući pokret bio unatrag, prema vratima. – Odmah mi vrati rezervni ključ. – Ali Eti, ne mogu to učiniti. Zamisli da bukne požar od tih tvojih kablova! – Brzo daj ključ i nestani. Ona zacvili bez suza. – Eti, nisi me vidio dva mjeseca i tako se ponašaš prema meni! I ja ću jednom odlučiti maknuti se, pa... Ponašaš se kao klošar, umjesto da nas upoznaš! Ja sam ti majka, imam pravo biti zabrinuta. I što onda ako sam vas uhvatila malo razgolićene? Ako baš želiš znati, moja je mladost protekla u znaku „Emmanuelle“. – A možda i u znaku Charlesa Aznavoura – reče Etienne i izgura je na stubište. Dvaput je okrenuo ključ i onda se sjetio da nije uspio uzeti rezervni od majke. Ponovno je otvorio vrata i izderao se:„Ključ!“ Umjesto odgovora, začuli su se koraci ubrzanog udaljavanja i: „Jako si me uzrujao, jako!“ Kad se vratio u sobu, Irina je već pila kavu. – „Eti“, zvuči gotovo kao E.T. iz istoimenog Spielbergova filma! Ah, to mi je naj- draže stvorenje! Poput – trepne i potraži prave riječi; Etienneu se učinilo da Irinio tijelo s Irinom unutra izgleda poput Dodgea Vipera u rukama neodlučnog vozača... – bespomoćnog čarobnjaka. Jako volim filmske klasike. Daj, hajde, što si se stisnuo? Da samo vidiš kakvi su kreteni moji roditelji! – Daj, molim te, montaža u „E.T.-u“ je toliko loša da bi s to vidjelo i kad bi film gledao poluotvorenih očiju. Palo mu je na pamet da pogleda na sat i shvatio je da će, najvjerojatnije, stići pola