Nova Istra

69 Kristin DIMITROVA NOVI PRIJEVODI jedan jedini put, i to kako bi shvatila na što se toliko navukla njezina cimerica. A baš i nije shvatila. Nakon dva sata borbe i besciljna lutanja, izašla je iz njezine elektro- ničke tame. – Sigurno je riječ o „Diablu 2“. Sigurno igraš s – gledao ju je procjenjivački... – amazonkom... ne! Assassin! Ti si assassinka! Jesi je preokrenula? Do kojeg si nivoa došla? Ja najviše volim necromancera . Nikakva fizičkog kontakta. Ali s druidom imam ludu sreću. Lik mi nalazi takve iteme da je jednako dobar i kad ima bugove . Ali do- gađaju se i sranja. Sjećam se, jednom sam imao nekakav štit all resistance plus 36 od maksimuma koji je 75, to i nije loše, zar ne?, posebno protiv elementarnog oštećenja, dođem do 39. nivoa i što se dogodi?, iza leđa osjetim ono strašilo, administrativnu direktoricu – tada sam radio u nekoj agenciji za sociološka istraživanja, m – visila mi je nad glavom; ona je jedna obična zmija, kažem ti, prava je zloba izvirala iz nje, i sve mi se srušilo – izgubio sam iskustvo, sve sam izgubio, neki me tamo pogodio chain munjom, a ona mi je govorila: „Etienne, vidim da je ponedjeljak ujutro, a vi ste već završili s poslom! Bravo, bravo!“ Ja sam uistinu bio završio, kao da je to neki posao, obradili smo nekakve udžbeničke podatke. No poslije sam odmaglio otamo. Pozorno je kimala glavom na svaku petu rečenicu. Već je bila stavila na vagu njegovu ljepotu krhkog vikinga, s jedne strane, a s druge – breme nadmaterijalne točke u kojoj su se sakupljali njegovi interesi, i odluči da će sve pretrpjeti. Etienne je otključao željezna vrata tavanskog ateljea gdje je živio i Irina kolebljivo zakorači unutra. U udaljenom je kutku bio stol s dva monitora, među kojima su se isprepli- tali kablovi i hardver , a sve to spojeno poput kakve retorte ambicioznog alkemičara. Malo sa strane, ispred stolca, nalazio se uključeni laptop u sleep modeu . Zid je bio okićen tijesnim policama sa CD-ima posloženima poput knjiga. – Isuse, koliko kompjutora! – Pa nema ih toliko puno. Ovaj ovdje samo je ruter pod linuxom kako bi zaštitio unutarnje datoteke. Sve u svemu, matična ploča, dvije mrežne kartice i diskete. Tako je moja unutarnja mreža odsječena od svijeta. – Ako je to sve ovdje, ne znam što je ostalo u NASA-i – našali se ona napetim glasom. Etienne ju je pozorno promatrao. Seks im je bio nabrzaka i usmjeren k cilju, poput prskanja kukaca. Etienne se nije svukao. Jednostavno se uključio u nju i zabio svoje zadihano lice u njezin vrat. Bio je žilav i lak poput ptice. Jedva se svukao poslije, kad se vratio iz kupaonice, i omotao se pamučnim pokrivačem koji je prekrivao krevet. Krevet je bio tvrd i vojnički utegnut. Plahte su blago zaudarale po ustajalom, a Irina je izvukla dugačku plavu vlas koja joj je golicala leđa. Etienne ju pogleda i nasmiješi se. Zubi mu nisu bili pravilni, a neki su izrasli pod neobičnim kutovima. Čak ga ni to nije poružnilo. No njegov je