Nova Istra

68 NOVI PRIJEVODI Kristin DIMITROVA prolazio kroz tanku haljinu i upijao se u Etienneovu majicu. Etienne se uzbudio i mrzio se zbog toga. Potok znoja u njemu je izazivao gađenje. Nije shvaćao zašto u plesovima, koje očigledno vole samo žene, moraju sudjelovati i muškarci. Ona je, kao slučajno, dodirnula njegov vrat obrazima. Mokrim obrazima. I tada je, u jednom od obilazaka, on pozvao kratkokosu prijateljicu. Usamljeno je sjedila na praznoj sofi, nije pušila, savivši noge kao da je cipele ubijaju. Uvjerena da je izgubila partiju, posve je isključila osmijeh i sumornog je lica promatrala noge plesačâ. Imala je frizuru poput očajnog desetara. Etienne nije osjećao žaljenje, već smirenje pred tišinom koju je isijavalo njezino lice. Toliko usamljen čovjek ne bi mogao podići buku. Srcedrapajući solo, koji je nekoliko puta obećavao da će završiti, ali bi se ponovno dizao iz pepela poput feniksa, ubrzo je uistinu završio i Etienne se uspio osloboditi. Sjeo je na sofu pored kratkokose. Pretpostavio je da bi trebao nešto reći, no nije rekao ništa, čekajući. Izgleda da je njegov signal, iako slabašan, bio točno protumačen jer ga ona upita: – Čime se bavite? Obraćanje oblikom poštovanja zazvučalo je kao da smo u Poreznoj. Nije dodala „ako nije tajna“. One koje dodaju „ako nije tajna“ jesu žene koje žele znati sve tajne i automatski su upadale u zamku s pletaćim iglama, za njih posebno pripremljenu u njegovom umu. Zamišljao ih je kao kockaste čovječuljke iz DOS-igrice, koji su ulazili u labirint i odmah se na namatali na pleteće igle. Sljedeća igrica s istim čovje- čuljkom nije bila predviđena. Otišli su zajedno i Etienne je mobilizirao sva svoja znanja za razgovor s nepo- znatim ženama s kojima čovjek odlazi s tuluma. Trebalo je biti lako i jednostavno je zagrliti, ali ona mu se obraćala sa „vi“. Njezino je snažno tijelo proželo zrak oko nje nekakvim isijavanjem. Ona toga vjerojatno nije bila svjesna jer je bila vrlo oprezna da ne bi izrekla kakvu glupost. Prešli su na „ti“. Ona se složila. I tako... Dobro... – Znaš, sad imam neki virus... – Molim? Neprikladna razina za početak. Potraži malo svjetskiju temu. – Igraš igrice? Pogledala ga je uznemireno. – Kakve igrice? Nije valjda da voliš vezanje ili... kakve druge... stvarčice? –Vezanja se igram vrlo rijetko. S vremena na vrijeme organiziramo si mali turnir u uredu kako ne bih poludio od dosade. – Aha, misliš na kompjutorske igrice. Etienne ju je pogledao prijekorno jer nije bila pažljiva. – Igrala sam„Diablo“ – brzo je rekla. Oblik glagola bio je pažljivo odabran kako bi prikrio trajanje njezina sudjelovanja u igri, ali i rezultate. Ustvari, u igricu je ušla