Nova Istra

67 Kristin DIMITROVA NOVI PRIJEVODI je ikada imao iluzije. Ni da je obožavao majku. Sada, hodajući ujednačenim ali brzim koracima prema baru na„Oborištu“ 2 , bacio je kratak pogled na svoj odraz u izlogu tamnoga stakla. Vidio je točno ono što je očekivao da će vidjeti – visoke jagodice, plave, utonule oči u sjeni čela, pravilan nos poput jastrebova kljuna, plavu kosu do ramena i mršavo tijelo. Sve je bilo na svome mjestu, no ovoga mu puta to nije donijelo samopouzdanje. „Točno bih trebao uskočiti u novu kožu“, pomisli. Da je mogao, odavno bi odustao. Poželio je da se sejvao prije osam mjeseci na tulumu kod Doktora, sada se ubiti i početi iznova. Posljednjih dana u misli mu je dolazio Irinin nervozan izraz lica, poput trojanskoga konja. Etiennea je mučilo to da se ona mogla promijeniti u međuvremenu. Naprimjer, osam mjeseci moglo je značiti dulju kosa. Nije mu bilo jasno zašto je ona obuzela njegove misli do potpune kapitulacije a da čak nije odgovarala njegovu poimanju ŽENE. Kada je riječ o ženi, zamišljao je fotomodele sa sajtova koji bi te mamili da platiš kako bi vidio više – grudi poput balona punih vode, utegnutu stražnjicu i genitalije koje te licemjerno mame da zaviriš. Etienne nije plaćao. Irina je imala snažno tijelo, pošteđeno oblina – onakvo kakvo su feministice predlagale kao idealno tijelo lutke„Barbie’“. Nedostatke je prikrivala idolopoklonstvom prema modi. Osim toga, suosjećala je sa svime živim, veselila se svakoj sitnici i sa strahopoštovanjem prepričavala događaje iz romana Stephena Kinga. Bila je neobična na prvi pogled, obična na drugi i neobična na treći. Upoznali su se na rođendanu Doktora, Etienneova kolege koji je bio odvjetnik. Tulum je bio zamišljen kao sjećanje na gimnazijske dane i uistinu, osim aktivne nostalgije, samo je torta u uglu nagoviještala da ukućanin srednjih godina slavi ro- đendan – nije bilo nikakvih udobnih stolaca, nikakvih posnih sarmica. Vino se li- jevalo kao iz kante, a viski se točio iz galonskih boca. Etienne je sjedio na podu, nepristupačan u blijedoj ljepoti, i razmišljao kako skinuti zaštitu s nekog programa koji mu je tjednima zaokupljao misli. Istovremeno je pratio ljude koji su plesali bu- ljećim pogledom, odavno pomiren sa činjenicom da mu se nijedna od djevojaka ne sviđa. Imao je dvije prijateljice – jednu dugokosu, drugu kratkokosu, ali su obje bile namazane istim ružem – koje su cijelo vrijeme nastojale plesati u njegovu vidnom polju, pretvarajući se da se i same zabavljaju dovoljno dobro. U jednom je trenutku zasvirala balada iz doba procvata metala te se dugokosa odvažila prići mu: – Je li tako da nećete odbiti ples sa mnom? Jednako kao njegova majka. Dok su plesali, vrteći se usporenim koracima ukrug, privila se uz njega. Bila je prekrivena sitnim kapljama znoja, a među grudi joj se slijevao pravi potok. Potok je 2 Četvrt u Sofiji.