Nova Istra

57 Ana HORVAT SUVREMENA KNJIŽEVNOST mnogo vam hvala! Znam da mi danas ne možete reći: – Molim, nema na čemu! – ni uživo niti telefonom, jer ste s vremenom sasvim oglušili. Drago mi je da ste se opet, po četvrti put, oženili ljupkom gospođom svojih godina, kako mi u tramvaju rekoše bivši susjedi. Priča se da zajedno izgledate vrlo sretni kao da ste, napokon, pod stare dane našli onu pravu, pa nosila ona povazdan kombine ili ne. Čujem i to da gospođa gleda u vas kao u svetu sliku na oltaru! Poslat ću vam novelete, ako doživimo njihovo tiskanje – i vi i ja – pa ćete pročitali ovu moju zahvalnicu, poštovani bivši predsjedniče kućnog savjeta, prijatelju i jedini muškarče, koji ste se doista brinuli za osamljenu, razvedenu gospođu sa ženskim djetetom za vrijeme Domovinskog rata. Moji mirnodopski hofiranti i prijatelji kat- kad bi telefonom pitali jesmo li žive i kako duramo. Ali samo onda kad im nikoga nije bilo doma! Ma da, razvedene su uvijek suspektne kao otimačice tuđih muževa! A čim bi im tko zazvonio na vrata, dok su mi telefonirali – njihovo zanimanje za moje zdravlje i živce zazvučalo bi: tup-tup, tup-tup, tup-tup ...