Nova Istra

45 Mladen JURČIĆ, Zagreb NEDOUMICE OTIMAČA TIJELA Zapravo najviše ga je uznemiravao iznenadni pogled u svu tu prazninu koja se raz- japila. Ne toliko činjenica da se probudio na klupi u parku potpuno smeten, gotovo bez ikakvih sjećanja, nego neobična, duboka praznina koja ga je ispunjavala, a ne bi je mogao definirati, jer nije se sastojala samo od nedostataka sjećanja. Čak se raz- mjerno jasno sjećao nekih pojedinosti prije nego što je zaspao, ili klonuo na klupi u parku, ili ga je možda udarila neka vrst kapi koja je prouzročila gubitak najvećega dijela pamćenja. Znao je da je šetao parkom, da je, prije nego li je sjeo na klupu, vidio lijepu, plavokosu ženu, djecu u igri i čovjeka s velikim psom. Kad se odjednom probudio usred bujnoga zelenila, na klupi pod hrastovim drvetom, očito popodne, sudeći po položaju sunca i vjerojatno ljeti, jer dan je bio vruć, sjeo je žmirkajući, trudeći se razbistriti glavu. Gledao je grmlje pred sobom, drveće, zelenilo i stazice, a u glavi mu je zujalo. Neko vrijeme sjedio je posve nepomično dok postupno nije shvatio... Ne sjeća se! U umu mu je praznina! Cijelo biće kao da mu je bilo prošupljeno. Najveći dio sjećanja nestao je, osim nekih manje-više mutnih, nepovezanih prizora. Sve unaokolo, a i u njemu samomu bilo mu je potpuno strano. Nije se sjećao ni svo- ga identiteta, ni grada u kojemu se našao, a ni prijašnjega života, osim nekoliko slika: svoga stana odakle je izašao, ureda s nizom stolova i računala i ne baš neprivlačnoga, ali ljutitoga ženskoga lica koje se svađalo s njim, a onda se okrenulo i otišlo od njega. Premda je bio zaprepašten kad se probudio u takvomu stanju, nekako se nije pre- više uznemirio ni uplašio, unatoč činjenici da je bio svjestan što to znači. I samoga ga je začudila ta smirenost pa je isprva pomislio da je otupio od posljedica kapi, ali nije se osjećao ošamućeno. Pogled mu je bio bistar, čak je s određenim zanimanjem