Nova Istra

449 Mirjan FLEGO KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Sljedećih nekoliko kratkih poglavlja tematiziraju brakove, od brakova na „mle- tački“ i „istarski“ način do navođenja zanimljivosti vezanih uz brakove: vjenčanje na stanciji, veće razlike u dobi između muža i žene, a nailazimo i na bračne partnere koji su bili u krvnom esrodstvu. Povjesničar Slaven Bertoša nastavlja analizu podataka o doseljenicima te navodi primjere djece rođene od majki u kasnijoj životnoj dobi. Jedno je poglavlje posveće- no nezakonitoj djeci od roditelja koji potječu iz austrijske Istre. Obično se kod takve djece pri krštenju pisalo samo ime majke te se navodilo da je otac nepoznat ili da je dijete rođeno iz preljuba. Matične knjige krštenih bilježe i nekoliko krštenja koja su obavljena kod kuće iz različitih razloga. Među najzanimljivijim podacima jesu oni o uzrocima smrti pojedinih osoba. Nekoliko poglavlja autor je posvetio bolestima i različitim uzrocima smrti – po- put smrti od gladi, iznenadne smrti, ubojstava i smaknuća, neobičnih smrti, smrti u dječjoj dobi i smrti izvan kuće. Saznajemo da su siromašni članovi društva imali besplatne ukope; u maticama su se redovito označavali posebnim izričajima: „per carità“,„per grazia“,„gratis“,„per pura carità“, odnosno „titulo charitatis“ u tekstovima na latinskom jeziku. U prigodno naslovljenom poglavlju „I na kraju...“ dr. Bertoša donosi analizu pre- zimenâ prema obliku i podrijetlu, a uglavnom je riječ o hrvatskim prezimenima doseljenika iz austrijske Istre. Također nalazimo tablicu u kojoj su upisi poredani po naseljima i vrsti izvora. Najviše podataka dobiveno je iz matica umrlih, a najčešće se spominju doseljenici iz Žminja i Pićna. Autor je djelo obogatio još trima prilozima. Prvi u tablici donosi usporedbu broja krštenih, krizmanih, vjenčanih i umrlih doseljenika iz austrijske Istre u Pulu po go- dinama. U drugome prilogu u tablici je u nekoliko kategorija prikazana dob umrlih doseljenika, a treći je prilog „Cjeloviti popis doseljenika s područja austrijske Istre (sastavljen kronološkim redoslijedom na temelju podataka iz puljskih matičnih knjiga od 1613. do 1817.)“. Knjiga, dakle, donosi pogled u prošlost grada Pule i njezinih stanovnika kojima je taj grad bio odredište na njihovu životnom putu, a koji su u Pulu došli iz austrij- skoga dijela Istre. Sadrži brojna imena ljudi za koje su matične knjige možda jedino mjesto, jedini spomen da su postojali, jedini trag o njihovim životima. Autor je u kraćim poglavljima složio i razvrstao informacije o useljenicima, donoseći pritom mnogo primjera, od uzroka smrti do nezakonite djece, u obliku prijepisa tekstova iz matičnih knjiga. Bogatstvo podataka, posebice prezimena tipična za određena mjesta, čitatelju mogu biti zanimljiv izvor o, tko zna, možda i vlastitim precima. Mirjan Flego, Štrped