Nova Istra

448 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Mirjan FLEGO administrativnoj i crkvenoj podjeli. Čak četiri biskupije protezale su svoju crkvenu jurisdikciju na tome malom teritoriju. Jedino je Pićanska biskupija cijelim područ- jem bila u austrijskoj Istri, dok su dijelove teritorija ondje imale tršćanska, puljska i porečka biskupija. „Općenito o puljskim matičnim knjigama“ naslov je drugoga poglavlja. U njemu autor navodi zanimljive podatke iz puljske povijesti, koje knjige otkrivaju: poput izvanbračne djece, neobičnih smrti, dugovječnih osoba; zatim su tu podaci o raznim dostojanstvenicima, pa i o crkvenom osoblju, obrtnicima, banditima itd. Inače, pulj- ske matične knjige počele su se pisati 1613. Sljedeće poglavlje,„Provenijencija doseljenika: mjesta i nazivi“, donosi popis mje- sta austrijske Istre iz kojih su zabilježeni doseljenici u Pulu. U unosima u matice pored upisa tih mjesta napominjalo se kako pripadaju austrijskoj ili carskoj strani („Stato austriaco“ ili „Parte Imperiale“), a ponekad se upisivala i crkvena pripadnost. Iduća dva poglavlja bave se imenima i prezimenima doseljenika. Popisi imena su, kao i prezimena, pisani talijanskom ortografijom, ali ih ovdje autor donosi i u „prevedenom“ obliku. Šesto poglavlje je „Primjeri upisa u matične knjige“. Autor naglašava više primje- ra koji potvrđuju različite načine upisa. One koji se ističu lijepim i iscrpnim opi- som događaja koje opisuju autor svrstava u ogledne upise. Jednostavni i kratki upisi uglavnom su se koristili u knjigama krštenih i krizmanih, dok su se u maticama vjenčanih i umrlih koristili duži i složeniji upisi. Istraživanjima matica otkrivaju se razni članova iste obitelji, što u nekim primjerima omogućuje rekonstrukciju poje- dinih rodova. Sljedeće poglavlje, „Upisi na latinskom jeziku“, donosi nekoliko primjera upisa doseljenika na latinskom jeziku. Uslijed migracija kod nekih se ljudi događa da između seljenja iz jednoga mjesta u drugo određeno vrijeme provedu u nekom trećemu mjestu. Među doseljenicima iz austrijske Istre bilo je i takvih primjera, a informacije o tome nalazimo u poglavlju „Višestruke migracije“. Postoje i primjeri dugogodišnjih žitelja Pule koji su veći dio života proveli u tom gradu. Ponekad su se uz ime doseljenika spominjala i imena župa. Za neke od migranata znamo i to koje je bilo njihovo zanimanje, o čemu više podataka donosi posebno poglavlje. Uglavnom su doseljenici bili sluge i sluškinje, ali se spominje i crkveno, vojno i upravno osoblje te obrtnici. „Posebni podaci o etničkoj pripadnosti“ naziv je dvanaestoga poglavlja. Kod po- jedinih upisa spomenuto da osobe nisu znale talijanski, što također upućuje, pored prezimena, na etničku pripadnost. Poneki od novih stanovnika bili su klasificirani kao „habitanti nuovi“, novi stanovnici.